Posmrtni ostaci nekadašnjeg komandanta Srpske garde Đorđa Božovića Giške, prema ranijem svedočenju protojereja Velibora DŽomića, nisu istrulili ni 26 godina nakon njegove smrti. Sveštenik, koji je držao opelo Giški, ali i njegovim roditeljima Gavri i Mileni, je tada ispričao šta je zatekao prilikom otvaranja porodične grobnice.

- Svojim očima sam video da je istrulio drveni sanduk, da je istrulio i limeni sanduk u kome je bio, da mu je telo bilo u vodi u grobnici i da je satrulila samo tkanina. Ono što nije istrulilo su on i drveni krst na njegovim grudima, s kojim je bio sahranjen i koji sija kao da je od zlata - ispričao je protojerej Velibor DŽomić za "Kurir".

Foto: I. Marinković

 

 

Posmrtni ostaci Giške i njegovih roditelja ispraćeni su na groblju Martinika, u selu Kuče, a potom položeni u porodičnu grobnicu u selu Bezjovo kod Podgorice. Grobnicu je još 1953. godine podigao Giškin otac Gavra.

Poruka svima nama

Protojerej DŽomić video je i dodirnuo Giškino telo i on je objasnio da nije nepoznato, ali jeste retkost da se nađu netruležni zemni ostaci i da je reč o božjem znamenju. On dodaje da je očevidno da je Giška bio pod božjom vrstom tretmana i da je ovaj slučaj neki znak nama svima u ovom vremenu.

Foto: D. Milovanović

 

 

- Nije nepoznato da je Giška bio grešnik i da je imao buran život, ali je mnogima nepoznato da je bio i veliki pokajnik. Da je pod Ostrogom ispovedao svoje grehe kod pokojnog arhimandrita Lazara, igumana ostroškog, i da je stalno govorio da mu Gospod bude milostiv kao onom pokajanom razbojniku na Golgoti, koji je viseći na krstu pored Hrista rekao: "Seti me se, Gospode, u carstvu svome" - objasnio je protojerej pre nekoliko godina za Kurir i dodao da je u Giškinoj porodici sačuvano Sveto pismo koje se skoro poderalo od čitanja i na čijim je marginama zapisivao svoja razmišljanja o božjoj reči.

Hvala bratu Brani

Slavica Božović, Giškina sestra, koja je prekjuče preminula, objasnila je zašto je Giškino telo preneto u Crnu Goru 26 godina od ubistva.

- Pričao je da mu je srce ostalo na groblju Martinika kada se prvi put popeo ovde i video spomenik. Pošto je ta grobnica već bila puna, Đorđe je odlučio sagradimo drugu do nje, da prenese oca i da i on bude tu sahranjen. Govorio je da je zaljubljen u to groblje - kazala je Slavica Božović.

Foto: D. Milovanović

 

 

Ona je zahvalila brojnim rođacima i gardistima, kao i Đorđevom bratu Branu Mićunoviću, što je pomogao da se Giškina želja ispuni i što se "bezbroj puta prema njihovoj porodici poneo kao da je Đorđe živ".