Reč je o imenu koje se već dugo dovodi u vezu sa jezivim ubistvima koja su potresla britansku prestonicu, prenosi Daily Star.
Jedan od glavnih osumnjičenih
Serija genetskih analiza, čiji su rezultati predstavljeni ove nedelje, ukazuje da je čuveni ubica možda bio niko drugi do Aron Kosminski, 23-godišnji poljski berberin i jedan od glavnih osumnjičenih londonske policije u to vreme.
Kosminski je krajem 19. veka doselio u londonski Ist End, pošto je pobegao iz domovine.
Radio je u Vajtčepelu, delu Londona koji se nalazio u središtu područja na kojem je DŽek Trbosek počinio zločine. Istovremeno, kod njega su se ispoljavali rani znaci ozbiljnih psihičkih problema.
Godine 1891, a nakon jezivih ubistava, smešten je u psihijatrijsku ustanovu “Kolni Heč”, gde su mu dijagnostikovani paranoja, halucinacije i odbojnost prema pranju, kao i prema hrani koju su pripremali drugi ljudi.
Pročitajte još
Iako je njegovo psihičko stanje bilo ozbiljno narušeno, osoblje ustanove nije ga smatralo opasnim. Preostale godine života proveo je u različitim institucijama, sve do smrti 1919.
Policijski čelnici kasnije su ga označili kao jednog od glavnih osumnjičenih. Jedan visoki zvaničnik tvrdio je da ga je očevidac čak prepoznao, ali da je odbio da svedoči.
Otkrića koja povezuju Kosminskog sa ubistvima izazvala su veliku pažnju širom sveta, ali stručnjaci upozoravaju da dokazi i dalje nisu dovoljni da bi se definitivno rešio ovaj slučaj.
Mišljenja stručnjaka se razlikuju
Najnovije otkriće zasniva se na svilenoj marami za koju se tvrdi da je pronađena pored unakaženog tela Ketrin Edous, četvrte žrtve DŽeka Trboseka, ubijene 1888. godine.
Forenzički stručnjaci analizirali su uzorke DNK iz tragova krvi i semene tečnosti pronađenih na materijalu, a zatim ih uporedili sa genetskim uzorcima živih potomaka Ketrin Edous i Arona Kosminskog.
Prema rezultatima novog istraživanja, utvrđeno je genetsko poklapanje sa pojedinim njegovim potomcima. Ukoliko bi se ovi nalazi pokazali tačnim, predstavljali bi najjaču naučnu vezu do sada između Kosminskog i jezivih ubistava u kojima je stradalo pet žena.
Ipak, nekoliko stručnjaka ukazalo je na ozbiljne nedostatke istraživanja. Naime, istraživači nisu objavili konkretne genetske sekvence do kojih su došli, već su ih prikazali u obliku obojenih polja na grafikonu, zbog čega je rezultate teško nezavisno proveriti.
Autori istraživanja tvrde da im britanski propisi o zaštiti privatnosti nisu dozvolili da objave više podataka. Međutim, forenzički stručnjaci odbacili su takvo objašnjenje, ističući da mitohondrijska DNK ne predstavlja rizik po privatnost i da su njeni podaci svakako mogli biti objavljeni.
To, međutim, nije jedini problem. Pojedini istoričari tvrde da ne postoji dokaz da se svilena marama uopšte nalazila na mestu ubistva, dok drugi upozoravaju da je tokom proteklog veka mogla biti kontaminirana u više navrata.
Zbog toga, i pored novih genetskih analiza, identitet DŽeka Trboseka i dalje nije moguće smatrati definitivno utvrđenim. Aron Kosminski jeste decenijama bio jedan od glavnih osumnjičenih, ali pitanje da li je upravo on stajao iza brutalnih ubistava koja su krajem 19. veka šokirala London ostaje otvoreno.