Upravo tako danas izgleda Kajakej, jedno od najneobičnijih sela u Turskoj.
A pre nešto više od stotinu godina bio je to prosperitetan gradić sa približno 6.500 stanovnika. NJegovu propast nisu prouzrokovali ni rat ni prirodna katastrofa, nego politika.
Kajakej se nalazi nedaleko od grada Fetijea na jugozapadu Turske. Izvorno se zvao Levisi i vekovima je bio dom pretežno grčkog pravoslavnog stanovništva. Početkom 20. veka tamo su radile škole, trgovine, zanatske radionice, bolnica i pošta. Postojale su i dve velike crkve i niz manjih kapela. Kuće su na padini bile tako domišljato raspoređene da jedna drugoj nisu zaklanjale sunce i da je svaka imala dovoljno dnevnog svetla.
Sve se promenilo 1923. godine. Nakon Grčko-turskog rata dve zemlje dogovorile su se o obaveznoj razmeni stanovništva. Pravoslavni stanovnici Turske morali su da odu u Grčku, dok su muslimani iz Grčke morali da se presele u Tursku. Tako su i stanovnici Levisija ostali bez svojih domova, u kojima su njihove porodice živele generacijama. U napušteni gradić potom su stigli novi doseljenici, ali oni su bili naviknuti na drukčije životne uslove. Kamenita padina nije im odgovarala pa se većina postupno odselila. Gradić je počeo da propada i zarasta u rastinje.
Tako se nekada živahan gradić pretvorio u selo duhova.
Pročitajte još
Kuće su propadale, a njihove drvene konstrukcije postupno nestajale. Razaranje je dodatno ubrzao zemljotres 1957. godine. Do danas je sačuvano približno 400 kamenih kuća i nekoliko verskih građevina.
Istorijski deo Kajakeja zaštićena je kulturna baština i popularno turističko odredište. Posetioci mogu da šetaju napuštenim uličicama i zaviruju u ruševine kuća u kojima se pre više od veka odvijao sasvim običan svakodnevni život.