Jugoslavija je te 1990. zaista izgledala kao jedan od ozbiljnijih timova i sve je išlo kao po loju nakon uvodnog poraza od Zapadne Nemačke u grupnoj fazi. Pala su potom Kolumbija i UAE, a zatim je došao meč osmine finala sa Španijom i doktorska disertacija Dragana Stojkovića Piksija i njegovih saigrača. Rezultat 2:1 i veliko slavlje u Jugoslaviji koja je brojala svoje poslednje dane.

- Trijumf naše reprezentacije na Mundijalu u Italiji, nad tradicionalno neugodnim Špancima, bio je signal da se sinoć, odmah po završetku ovog iscrpljujućeg meča, nekoliko hiljada Beograđana okupi na Trgu Republike i euforično proslavi plasman naših ''plavih'' momaka u četvrtfinale. Beograđani su opet pokazali da su pravi Jugosloveni, patriote, ali i da brazilskim, argentinskim, engleskim ''tifozima'' dokažu da se velike pobede mogu i kod nas proslaviti istom žestinom - pisala je 27. juna te godine "Politika".

Jedan od vodećih i najuticajnijih igrača Jugoslavije je svakako bio - Piksi. Upravo on je postigao prvi gol u 77. minutu - umetničko delo, savršen prijem i ubitačna finta koja je zabunila i golmana Zubizaretu i čitavu odbranu "Crvene furije". Iako je Salinas osam minuta kasnije izjednačio, Stojković je zacementirao golčinom iz slobodnjaka u 93. minutu.

Čim je nemački sudija Šmidhuber odsvirao kraj i označio veliku pobedu naših izabranika, kod ''Konja'' prvi je trijumfalno stigao Beograđanin Jova Malešević noseći italijansku zastavu, kao dokaz da je prisustvovao prvom meču naše selekcije u Italiji. Uz skandiranja ''Piksi, Piksi'' i ''Jugoslavija'', ka Trgu Republike slivale su se kolone slavljenika. Najčešće se klicalo Draganu Stojkoviću, a iz hiljade grla čuli su se optimistički slogani: ''Sledeća je Italija'', sa jasnom porukom da će naša ''plava'' četa pregaziti sledeće protivnike i sigurno dočekati domaćine, ''azure''.

Jugoslavija je prošla, međutim, na putu do ''azura'' stala je Argentina. Nažalost, i posle odlične igre, vredne favorita, Argentina je uspela nakon penal serije da postigne gol. U tom meču je Dragan Stojković Piksi pogodio prečku, ali je sa druge strane penal promašio i Dijego Armando Maradona. Ivković mu je penal odbranio drugi put, označivši sebe kao čoveka koji je mogao Maradonu da zaustavi.

Impozantnom slavljeničkom ambijentu doprineli su i beogradski taksisti. Duga kolona taksista, oglašavajući se sirenama i noseći jugoslovenske trobojke, napravila je pobednički krug od Slavije do Trga Republike. Pevala se nacionalna himna, ''Igrale se delije'' i druge pesme kao stvorene za ovakve, ipak, moramo priznati, retke prilike, a začas, spontano, ljudi su se uhvatili u kolo. Ne mari što nema muzike, ona je dolazila iz hiljade grla, poznate pesme ''Jugoslavijo''.

Sam broj ljudi na ulicama je pokazao koliko je ova pobeda bila bitna za naciju kojoj je, ispostavilo se, ovo bilo poslednje Svetsko prvenstvo u punom sastavu sa svih 6 republika. Bar na Mundijalu, nije bilo nikakvog znaka da će rata biti, tako je isto bilo i na ulicama Beograda.

- Bilo je grljenja, ljubljenja, čestitanja, a trojica mladića, najvatrenijih navijača, proslavilo je pobedu skokom u fontanu u Knez-Mihailovoj ulici. Sinoć je, zaista, bila čast i ponos zvati se Jugoslovenom.

Foto: Arhiv Borbe

 

* Nportal.rs zbog vas daje novi život tekstovima iz bogate novinske arhive "Borbe", a ovaj članak je izašao u "Politici", 27. juna 1990. godine. *

BONUS VIDEO: Navijači Zvezde na ulicama Beograda slavili titulu

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".