Lazareva subota se praznuje u spomen na pravednog Lazara, sledbenika Hristovog, koga je sin Božji vaskrsnuo iz mrtvih.

Mnogi običaji i rituali vezani su za ovaj dan, a jedan od najlepših je ritualna povorka poznata pod imenom Lazarica.

Lazarice su ženska povorka. Broj učesnica je često varirao: u nekim krajevima su išle po dve, tri, a negde i u grupama od po 10 i više.

Foto: Shutterstock

 

 

Skupinu su najčešće sačinjavale devojke stasale za udaju. Za njih je učešće u Lazaricama bila neka vrsta inicijacije. To je bila prilika da se prikažu selu kao odrasle i spremne za stupanje u brak. Običaj je bio da, ako se devojka ne uda, treba bar tri puta da učestvuje u lazaricama. Ukoliko to ne učini, verovalo se da će je sustići neka nesreća.

Lazarice su imale podeljene uloge. Glavne su bile Lazar i Lazarica. Lazar je bila devojka obučena u muško odelo i naoružana štapom, mačem ili jataganom. Na glavi je imala klapak ukrašen cvećem i perjem. Lazarica je nosila svečanu žensku odeću, a glavu je prekrivala belom maramom ili tankim velom, tako da joj se lice nije videlo.

Foto: SPC

 

 

Ostale učesnice su, takođe, bile svečano obučene, a uz povorku je često išao i vođa, koji je branio devojke od nasrtljivih mladića.

Za svoj nastup lazarice su se uvek dugo i brižljivo spremale. Nekada se te pripreme trajale i po nekoliko nedelja.

Povorka se kretala na dan praznika u ranu zoru. Išlo se od kuće do kuće. Pred svakom kućom Lazar i Lazarica izvodili su poseban ples, a ostale učesnice su ih pratile pesmom kojom su izražavale želje za sreću i napredak kuće i ukućana.

Pesme su bile prilagođene konkretnim prilikama, određenoj kući ili osobi. Bilo je pesama posvećenih devojci za udaju, mladencima, trgovcima, kmetu, malom detetu, trudnici…

Pojedinim pesmama lazarice su rasterivale zle sile, a naročito zmije, koje su u to doba godine bile velika opasnost. Na primer:

"Beži zmija plazara, Eto svetog Lazara,I on nosi tavinu,Obiće ti glavinu. "

BONUS VIDEO: