Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave svete mučenike Kirika i Julitu.

Julita je bila plemićkog roda, a rano je ostala udovica sa tek rođenim Kirikom. Živeli su u Ikoniji i bili predani Hristovoj veri. Svog sina je krstila odmah po rođenju, a kad je imao tri godine, naučila ga je veri i molitvi onoliko koliko dete tog uzrasta može da primi.

Kad je Dioklecijan naredio progon hrišćana, u Ikoniji je prolivena mnoga nevina krv. Julita je tad uzela svog sina i sklonila ga od neznabožačkog gneva u grad Selevkiju. Međutim, ni tamo nije bilo bolje. Julita je uhvaćena i kao hrišćanka izvedena je pred sudiju.

Posle mnogih mučenja - bešenja, dranja kože i prelivanja vrelom smolom, igemon je naredio da joj se poseče glava. Mošti svetih Kirika i Julite do dana današnjega su čudotvorne. Jedan deo moštiju ovih svetitelja nalazi se u Ohridu, u crkvi Svete Bogorodice Bolničke.

Verovanja i običaji

U Srbiji brojne porodice i sela danas slave svetog Kirika i njegovu majku svetu Julitu. U nekim krajevima veruje se da sveti Kirik štiti od kožnih bolesti, posebno od šuge, pa se tog dana svi bolesni kupaju na izvorima i rekama. Postoji i priča da ovaj svetac ima vlast nad sunčevim zracima i da njima leči.

Negde u Srbiji i danas postoji običaj da se sklanjaju strašila sa njiva jer danas nisu potrebna, pošto se veruje da sveti Kirik štiti od ptica grabljivica.

Danas je pre svega praznik ljubavi majke i deteta, pa žene na današnji dan ne smeju da grde i viču na decu, jer će u protivnom biti bolesna preko godine.