Verica Rakočvić je jedna od naših najpriznatijih modnih kreatorki, a sav svoj trud je uložila u karijeru. Nije se školovala, ali je svojim trudnom nadmašila one koji jesu. 

-LJudi to kod nas ne znaju, ne znam kako je danas ali tada kada sam ja otišla 1999. godine na nedelju visoke mode u Rimu, tada i dugi niz godina posle toga je jako komplikovano, fabrika je organizovala prvu internacionalnu smotru mode u Kotoru, ja sam bila sa svojom kolekcijom, tu je bila grupa italijanskih novinara, oni su bili oduševljeni i pitali me da li bih ja došla na nedelju visoke mode u Rimu, ja u ovom trenutku ne mogu ni da uporedim ništa sa tim trenutkom. Sada mi stalno stižu ponude za London fashion week i razne fashion događaje, ne govorim za nedelje visoke mode nego za fashion week."- započela je priču Verica. 

Foto: V. Danilov

 

Modna kreatorka je ispričala kako je izgledao jedan poziv na modnu reviju: 

- U Kotoru je bilo dizajnera i italijanskih novinara, pitali su me da učestvujem u nedelji visoke mode u Rimu ne znajući ništa, kada sam ja rekla ‘da’ onda samo dobila informaciju da moram da platim PR menadžera, manekene, pistu, sve u totalu iznosi 150.000 maraka. Ja sam znala da nemam taj novac jer sam sve potrošila na modne revije, brend, plate, radnike. 40 godina imam radnju, prvog u mesecu ja isplaćujem plate i doprinose radnicima… Počelo je na žalost bombardovanje, to je bilo i sirene i nestanak struje, a mi smo imale na Terazijama atelje i danju i noću smo radili. Ono što je jako bitno ja sam znala da nisam imala pojma o visokoj modi, a u to vreme Igor Todorović je studirao akademiju za visoku modu u Rimu, znala sam njega i njegovog tatu i pozvala ga da pitam koliko košta da on mene nauči da se ne obrukamo tamo i šta to treba da znam da bih predstavila sebe i svoju zemlju.

Zauvek će pamtiti dirljivi momenat kada je naoravila reviju posvećenu Gračanici: 

- Kada je bila oštećena Gračanica, ja sam poslednjih pet haljina iz slojeva pravila i na svojoj je bila Gračanica, ručno je slikala, devojka Čedomira ćerka mi je slikala na svili, pet manekenki su izašle, imale su kao krv u kosi, držale su pravoslavne sveće u rukama, a kada vidite haljinu ta tri nivoa su bila kao da se ljulja Gračanica, a bio je i veo isto tako oslikana Gračanica taj trenutak, ma ne jedan stan nego sve što sam imala vredi taj momenat. Kada su one izašle sa upaljenim svećama 300-400 ljudi je ustalo, aplaudiralo i plakalo, ja sam htela da muzika bude "Boj na Kosovu", ali nisam mogla, savetovali su me da to ne uradim pa nisam, i onda pošto je Ramona Badesku glumica nosila slavski kolač i kada je došla na kraj piste ona je otkinula parče kolača i dala ženi koja je bila sva u suzama u publici. Takvi trenuci su nezboravni, i onda se zaboravi sve materijalno.

 

 

Verica je istakla da sećanja vrede više nego novac: 

- Dobijete tu statisfakciju i onda dođete u svoju zemlju i ovde kažu ‘Ma ona je sve to platila, njoj je dao ovaj pare, onaj pare, oni misle da se pare dele i padaju sa neba i u svojoj nesigurnosti i gluposti sam išla do toga da sam iznajmila bilborde na kojima su stajale kritike svih tih nemačkih i francuskih novinara, to sada ne bih uradila ali pre 30 godina sam to uradila i zameram sebi to što se pravdam jer kada se pravdate ne verujete u to što ste uradili. Ja dugo nisam bila svesna da sam mnogo stvari uradila, najviše me osveste deca i Veljko – kažu mi ‘Ti nisi svesna šta si uradila sama u ovih 40 godina’, ja budem povučena korak nazad, ali korak i po napred. Ta sećanja vrede više od auta i stanova i svih materijalnih gluposti.

(Nova) 

BONUS VIDEO: