Od Bogoslovije do partizanske borbe

Pop Vlada Zečević bio je jedna od najzanimljivijih i najkontraverznijih ličnosti u istoriji Jugoslavije tokom Drugog svetskog rata. Kao pravoslavni sveštenik, istovremeno je bio i istaknuti partizanski komandant i politički funkcioner u posleratnoj Jugoslaviji, što ga čini retkim primerom crkvenog lica koje se aktivno borilo u redovima komunističkog pokreta.

Rođen 1903. godine u Leliću kod Valjeva, Zečević je stekao bogoslovsko obrazovanje i postao sveštenik Srpske pravoslavne crkve. Kada je izbio Drugi svetski rat, on se priključio Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije i postao blizak saradnik Josipa Broza Tita.

Foto: Vikipedija, Profimedia

 

Partizanski komandant i ministar u Titovoj vladi

NJegova uloga u partizanskom pokretu bila je višestruka – bio je i politički komesar i organizator, ali i posrednik između Partije i verujućeg naroda. Zečević je 1942. godine postao ministar unutrašnjih poslova u prvoj partizanskoj vladi, poznatoj kao Čajetinska vlada, a kasnije je bio i ministar u prvoj posleratnoj vladi FNRJ.

Iako sveštenik, zauzimao je visoke položaje u komunističkom režimu, što je izazivalo oprečne reakcije – dok su ga jedni smatrali primerom patriotske borbe, drugi su ga optuživali da je izdao crkvu i služio komunistima.

Foto: Vikipedija, Profimedia

 

Posleratna karijera i kontroverze

Posle rata, Zečević je napustio sveštenički poziv i nastavio da obavlja državne funkcije, ali je kasnije marginalizovan. Umro je 1970. godine, ostavljajući za sobom nasleđe koje do danas izaziva polemike. Neki ga pamte kao heroja i borca protiv fašizma, dok ga drugi vide kao oportunistu koji je stao uz komuniste zarad lične koristi.

Simbol turbulentnog vremena

Pop Vlada Zečević ostaje simbol jednog turbulentnog vremena, u kojem su se sudarali vera, politika i revolucija. NJegov život svedoči o složenosti jugoslovenske istorije u 20. veku.

BONUS VIDEO: