Nada ima sina Miroslava Mikicu Đorđevića koji je njen ponos, a koga je jedne godine zamalo izgubila kada je doživeo nezgodu.
Mikica je 2010. jedva ostao živ posle teških telesnih povreda na skijanju, lekari su se borili dok mu nisu spasili desnu nogu.
Služba za spasavanje je stigla dvadeset minuta posle nesreće, a Mikica je ležao povređen na snegu.
Foto: ATA images
Pevačica je jednom prilikom jedva skupila snage da priča o bolnoj temi:
- Jao, šta da kažem, ne daj bože nikom ono što sam ja doživela. Evo, sva se i danas naježim i suze mi krenu kada samo pomislim da sam mog Mikicu mogla da izgubim. Strašno je gledati da gubiš dete, a da si nemoćan. Strašno je kada znaš da je tvom detetu stalo srce, da je iskrvario i da ne znaš da li ćeš ga ujutru videti živog. Ne znam kako sam ostala normalna i kako sam uspela da to preživim. Da li mi verujete da bih se momentalno ubila da mi je sin iskrvario i umro? Ne bih čekala ni minuta više, odmah bih sebi presudila. To je bilo u mojoj glavi, ako nema Mikice, neće biti ni mene. Ali, eto, bog nas je pogledao i hvala mu večno na tome. Moj sin je sada živ i zdrav, lep kao lutka, ljubi ga majka. Dan kad se probudio iz kome slavimo kao njegov drugi rođendan. Ove godine biće tačno deset godina od toga. Strašno, ali kao što kažem, bog je svemoćan i pomogao nam je i dao Mikici divnu decu, moje unučiće, koje volim najviše na svetu - rekla je Nada, pa se prisetila kako su doktori njenog sina čak dva puta vraćali u život:
Pročitajte još
- Doktor Slavko Ždrale, sa još dvojicom kolega dr Mirom Stojanovićem i dr Vjeranom Saratlićem spasili su život mom Miroslavu. NJih trojica su ga dva puta vraćali u život iz kliničke smrti. Sin mi je skoro sasvim iskrvario, srce mu je stalo, pa su mu non-stop dodavali nove jedinice krvi. Postojala je opcija da mu iseku desnu nogu, ali je dr Ždrale odlučio da to ne urade, već da pokušaju da spoje nerve, što su na kraju i učinili. Šta više da vam kažem, ti doktori su moji heroji, volim ih ko boga što su mi sina spasli. Ne volim o toj Jahorini da pričam, ali će mi ona biti urezana u glavu dok sam živa.
(Srpski telegraf)