Koko Šanel promenila je način na koji svet vidi modu, učinila malo crno odelo simbolom slobode i naučila žene da cene jednostavnost. Ali, stil za nju nije bio samo odeća - bio je način života. Čak je i njeno jutro počinjalo ritualima u kojima ništa nije bilo prepušteno slučaju. Uključujući i doručak.

Danas se po tragovima njenog svakodnevnog života organizuju turističke ture. LJudi proučavaju enterijer njenih apartmana u pariskom hotelu Ritz i tragaju za detaljima u njenim biografijama: kako je živela, šta je jela, koje je navike imala. Odgovor na pitanje kakav je bio njen doručak ispao je jednostavniji nego što bi se moglo pretpostaviti - ali upravo u toj jednostavnosti ležala je njena snaga.

Foto: Profimedia

 

 

Doručak bez žurbe

Uprkos raskošnom načinu života, jutarnje navike Koko Šanel bile su iznenađujuće skromne. Ustajala je rano, oko osam sati ujutru, i nije volela da žuri. Doručak joj je servirala posluga direktno u krevet - u pariskom Ritzu to nije bio nikakav problem.

Na stočiću je uvek bilo belo posteljno platno, porcelan, srebrni poslužavnik i sveže cveće. Sve po strogoj simetriji, bez ijednog suvišnog detalja. Doručak je bio više estetski doživljaj nego gastronomski užitak.

Šta je tačno jela

Prema sećanju njene sobarice i osoblja hotela Ritz, jelovnik je bio gotovo asketski. Nije bilo kroasana s džemom ni čokoladnih torti. Obično je doručkovala:

  • šolju toplog kakaa ili jaku crnu kafu
  • svež baget s malo putera
  • ponekad mekano kuvano jaje
  • mineralnu vodu

Sve u malim porcijama, vrhunskog kvaliteta, bez šećera i suvišnih dodataka. Gotovo nikada nije jela slatkiše i nikada nije pratila pomodne dijete. Ishrana je za nju bila praktična stvar, a ne emotivna potreba.

Zašto baš tako

Šanel je verovala u disciplinu. Nije podnosila preterivanje - čak ni u hrani. Svaka krajnost joj je delovala vulgarno. Govorila je: "Elegancija je odricanje." To se odnosilo i na odeću, i na hranu, i na reči. NJen doručak bio je produžetak te filozofije: jednostavnost, ukus, pažnja na detalje.

Ponekad, ako bi joj raspoloženje bilo naklonjeno, dopustila bi sebi čašu šampanjca čak i u jutarnjim satima. Ali ni to nije bio hir, već promišljen gest - poput akcenta u stilu.

Jutro kao oslonac dana

Posle doručka, Šanel bi se okupala, uredila kosu, obukla svoju omiljenu belu košulju i krenula u atelje. Ali doručak je bio početna tačka dana - u tišini, sama, bez drugih ljudi. Za nju je to bilo vreme da sabere misli, da se uskladi sa sobom, da se seti ko je i zašto živi.

Možda je upravo ta doslednost pomogla da decenijama ostane centar modnog sveta, a da pri tom ne izgubi sebe.

Šta mi možemo naučiti iz toga

Ponavljati doručak Koko Šanel ne znači jesti baget i piti topli kakao. To znači doručkovati bez žurbe, sa pažnjom na kvalitet umesto na količinu. Sesti za sto ili ostati u krevetu - ne s telefonom, već s lepom šoljom. Ne jesti na brzinu. I zapamtiti: jednostavno ne znači dosadno

(Stil)

BONUS VIDEO: