Planinski grad Čongking u Kini postao je glavno čvorište za kopneni trgovinski put za koji mnogi kažu da bi mogao postati "novi Suecki kanal".
Ruta se odvija železnicom i očekuje se da će prerasti u najvažnije logističko središte Azije.
Kako piše "South China Morning Post", grad se brzo nametnuo kao strateški stub kineske trgovačke mreže, a ukoliko ovaj model nastavi da beleži uspeh, mogao bi da inspiriše vlast da pokrene slične projekte na zapadu zemlje.
Foto: Profimedia
Svakog dana Čongking rukuje stotinama pošiljki, povezujući zemlje Jugoistočne Azije poput Vijetnama i Singapura sa Evropom – uključujući Nemačku i Poljsku – putem brzih teretnih vozova.
Pročitajte još
Kraći rok isporuke
Vreme isporuke kopnenim putem kraće je za 10 do 20 dana u odnosu na tradicionalne pomorske rute i znatno pojednostavljuje carinske procedure. Pokretanje brzog voza ASEAN-a 2023. godine skratilo je transport između Hanoja i Čongkinga na samo pet dana, odakle roba stiže u Evropu za manje od dve nedelje.
Foto: Profimedia
Pored strateškog položaja, Čongking je i proizvodni gigant – odgovoran za proizvodnju oko trećine svetskih laptopova, glavni centar za električne automobile i značajna baza za izvoz četvrtine kineskih automobila.
Geopolitičke dimenzije i zaobilaženje Rusije i SAD
Pojedini analitičari smatraju da kineski motivi nisu samo logistički, već i geopolitički. Trgovinski rat sa Sjedinjenim Američkim Državama tokom predsedništva Donalda Trampa pokazao je rizike oslanjanja na pomorske puteve pod zapadnim uticajem, poput Sueckog kanala i moreuza Ormuz i Malaka. Pandemija koronavirusa dodatno je ogolila ranjivost pomorskih lanaca snabdevanja.
Sa ratom u Ukrajini i zaplenama kineskih pošiljki 2023. godine, prolazak kroz Rusiju postao je rizičniji, iako je bilateralna trgovina između dve zemlje 2024. dostigla 240 milijardi evra. Zbog toga Peking sve više ulaže u razvoj tzv. "Srednjeg koridora" kroz Kazahstan i Kaspijsko more, kako bi izbegao Rusiju i pomorske moreuze.
Foto: Profimedia, Shutterstock
Ipak, pred Kinom stoje brojni izazovi – od carinskih kašnjenja, preko visokih troškova i loše infrastrukture, do finansijske održivosti. Mnogi od ovih puteva, naročito u okviru inicijative "Pojas i put", oslanjali su se na državne subvencije da bi bili atraktivniji izvoznicima.