Mateja Kežman, jedan od najboljih napadača koje je Srbija dala, otkrio je detalje jedne od najteže­h faza u svom životu. Tokom karijere nastupao je za klubove kao što su Partizan, PSV Ajndhoven, Čelsi, Atletiko Madrid, Fenerbahče, Pari Sen Žermen i Zenit — ali 2003. godina mu je donijela ličnu dramu.

Foto: ATA images/A. Ahel

 

 

Po Prvoj vesti, 11. oktobra 2003., regionalna policija u Holandiji primila je dojavu da se sprema otmica Kežmana. Osumnjičen je muškarac od 59 godina, srpskog porekla, iz Arnema, koji je navodno bio u vezi sa kriminalnim grupama sa prostora bivše Jugoslavije. 

Iako je čovek priveden i ispitan, bio je pušten zbog nedostatka dokaza. Policija je saopštila da će istraga biti nastavljena. 



Kežman je nedavno u emisiji (Ne)uspeh prvaka govorio o tome kako je posle tog događaja živeo u strahu. Naveo je da je imao obezbeđenje sedam do osam meseci. „Bilo je kao da živiš u kavezu“ — rekao je. Uz obezbeđenje, morao je da obaveštava o svakom svom kretanju — od treninga, preko kupovine, do putovanja. 

Pored toga, Kežman je naveo da je sve počelo kada je pristigao u Amsterdam, nakon utakmice sa reprezentacijom. Dva policajca su mu prišla, on je bio isplašen i tražio advokata, ali su ga uverili da je sve u redu. Zatem je prevezen u policijski kombi i odveden u zgradu gde ga je sačekao prijatelj koji je objasnio šta se dešava. 

Trener PSV‑a, Gus Hidink, kao i čitav klub, pružili su mu punu podršku.

Iako je plan otmice sprečen, Kežman je ostao obeležen tim događajem. Ispričao je da je posle cele situacije jedva čekao da promeni sredinu i odlučio da se preseli, jer nije mogao više da živi sa strahom — „neću tako da živim više“.