Objavila je novu kolumnu pod nazivom “Sestre”, u kojoj je opisala svoje iskustvo iz bolnice.
U svom britkom i ogoljenom stilu opisala je uznapredovalu bolest: "Kosti su mi osute metastazama, svaka je u meni vrištala na svoj način. Zazivala sam smrt kao što to inače radim već godinu i po. Uzalud.", napisala je.
Potpuno iskreno, bez ikakvog ulepšavanja opisala je kako se medicinske sestre staraju o onkološkim pacijentima poput nje. NJen tekst prenosimo u celosti:
Foto: ATA images
"U tom paklu postoje i kockice leda, gase plamen koji ti ždere i dušu i telo. Ovo nije fraza kojom ja bespomoćna nesrećnica kupujem njihovu milost. Te žene i jedan dečko su bića koja nas drže, možda samo po meni, na besmislenom životu. Mnogi srećnici koji ovo čitate nemate pojma o čemu govorim. Izgledamo jezivo. U nas ubacuju hemo i ostale otrove, ali lica sestara kojima smo okruženi nisu naše ogledalo", napisala je.
'Izgledam poput kostura'
Smeše nam se kao da smo lepi, drže posudu za povraćanje, menjaju nam pelene, istresaju naša go**a u šolju dok se nama diže želudac jer ne možemo da podnesemo vlastiti smrad. Izgledam poput kostura prekrivenog kožom. Najdraži me preklinju da nešto pojedem, meni se sve gadi." (...) Često ih pitam kakve su im smene, nikako da zapamtim ili one nisu precizne. Stalno su u bolnici. Mnoge se usput i školuju i brinu o porodici. “Kako, pitam ih.” “Ne spavamo.” “Zašto ne pobegnete? Sestre se traže na sve strane.” “Samo ovde možemo da damo sve od sebe, samo ovde možemo da pomognemo onima kojima zaista treba. Iskreno, ne razumem ih. Ne znam za koje bih pare, da sam zdrava, izdržala na ovom odeljenju jednu smenu. U razvijenom svetu sestra brine o pet onkoloških bolesnika. Kod nas sestra ne broji svoje pacijente..."