Uz činjenicu da se okružio ljudima koji ga ne propituju nego mu isključivo povlađuju, te u kontekstu rata koji su Sjedinjene Države s Izraelom pokrenule protiv Irana, takvo ponašanje najmoćnijeg čoveka sveta postaje ozbiljan rizik za ceo svet.
U par minuta sam sebi više puta uskače u usta
Trampovi problemi postaju sve očitiji. Si En En je emitovao prilog u kojem je prikazao montažu izjava predsednika Donalda Trampa s njegove nedavne konferencije za novinare, ističući kako je sam sebi protivrečio nekoliko puta u samo nekoliko minuta. Tema Trampovih izjava bila je američka strategija prema Iranu i formiranje međunarodne koalicije za osiguranje Ormuskog moreuza.
Si En En je prikazao niz Trampovih izjava sa pripadajućim vremenskim oznakama kako bi ilustrovao nedoslednost. U 12:21 Tramp je rekao: "Neće biti uz nas ako nam ne zatreba pomoć. To govorim već dugo." Nedugo zatim, u 12:53, izjavio je: "Imamo neke koji su zaista oduševljeni. Već dolaze." Minut kasnije, u 12:54, dodao je: "Ne radi se o nuždi. Da jeste, radilo bi se o jednom od velikih igrača."
Pročitajte još
Protivrečja su se nastavila i u idućim minutima, u kojima je istovremeno tvrdio da SAD pomoć saveznika nije potrebna, ali i da bi želeo da pomoć dođe.
Govorio da je rat gotov pa se predomislio
Glavna vest prošle nedelje bila je da se čini kako bi rat mogao da bude gotov, barem ako je suditi po Trampovim izjavama. U telefonskom intervjuu za CBS NJuz, Tramp je izjavio: "Mislim da je rat prilično gotov."
Trampov komentar znatno se razlikovao od onoga što je rekao kasnije istog poslepodneva. "Na mnogo smo načina već pobedili, ali nismo pobedili dovoljno", rekao je u govoru republikancima. Nekoliko minuta posle tog govora, na konferenciji za novinare, Tramp je pobedu ponovno prikazao kao ne tako potpunu. "Nećemo popustiti dok neprijatelj ne bude potpuno i odlučno poražen", izjavio je.
"Nesposoban je da razluči fantaziju od stvarnosti"
No ta protivrečja samo su deo šire priče. Američka javnost već duže vreme raspravlja o mentalnom stanju predsednika Trampa, koji je često ismevao svog prethodnika DŽoa Bajdena upravo zbog istih pitanja.
Profesorka psihijatrije na Harvardu DŽudit Herman i profesor psihijatrije na Univerzitetu Kolumbija Robert Lifton još su 2017. upozorili da je Donald Tramp opasan i da se moraju preduzeti drastični koraci kako bi se javnost od njega zaštitila.
Rekli su da zbog njegovog nepredvidivog ponašanja, koje uključuje "stalnu nesposobnost razlučivanja fantazija od stvarnosti" i "paranoične tvrdnje o zaverama", sumnjaju da je sposoban racionalno da reaguje u krizi.
Ankete pokazuju sve veću zabrinutost zbog Trampovog mentalnog stanja
Upozorenja iz 2017. danas su još izraženija i odražavaju se i u stavovima javnosti. Nedavna anketa Rojtersa i Ipsosa pokazala je da se 61 posto Amerikanaca slaže da je Tramp s godinama postao nepredvidiv. Čak se 30 posto republikanaca složilo s tim mišljenjem.
Anketa je takođe pokazala pad udela Amerikanaca koji kažu da je Tramp "mentalno priseban i sposoban da se nosi sa izazovima". Taj je broj pao s 54 posto u 2023. na 45 posto danas, piše Si En En.
Nagle promene teme, dremanje na javnim događajima...
Jasno je da više nije reč o njegovom očitom narcizmu, o kojem se puno govorilo, već o opasnijem obliku kognitivnog posrnuća. Tramp je tokom svog opširnog govora u Davosu više puta Grenland nazivao Islandom i lažno tvrdio da su Sjedinjene Države vratile ostrvo Danskoj tokom Drugog svetskog rata.
Istovremeno su sve češći i slučajevi u kojima tokom javnih nastupa doslovno zadrema kao što je to bio slučaj upravo nakon što se hvalio svojom oštroumnošću. Ovo je drugi put u zadnje vreme da se Tramp bori sa umorom tokom javnog događaja u Beloj kući.
Bizarne izjave o vetrenjačama
Sve su češće i situacije u kojima bez povoda prelazi na potpuno nepovezane teme. Tramp je, tokom prošlogodišnjeg sastanka s predsednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen, naglo prešao s rasprave o imigraciji na temu vetrenjača.
"Druga stvar koju kažem Evropi: nećemo dopustiti da se u Sjedinjenim Državama izgradi vetrenjača. Ubijaju nas. Ubijaju lepotu našeg krajolika", rekao je.
"Nagle promene u razgovoru primer su kako Tramp skreće s teme bez razmišljanja, samo će promeniti temu bez samoregulacije, bez koherentne priče", rekao je za Gardijan Hari Sigal, viši predavač na Odeljenju za psihologiju Univerziteta Kornel i na Odeljenja za psihijatriju na Veil Kornel Medisin.
Izmišlja stvari koje se nisu dogodile
Segal je rekao da je izmišljanje odnosno fantaziranje još jedna karakteristika Trampovog upitnog mentalnog stanja. "To je kada uzme ideju ili nešto što se dogodilo i doda tome stvari koje se nisu dogodile", govori.
Jedan od najpoznatijih primera dogodio se prošle godine kada je Tramp tvrdio da je njegov ujak, pokojni profesor DŽon Tramp, predavao Tedu Kazynskom, poznatom kao Unabomber, ozloglašenom teroristi. To nije istina. "Priča nema nikakvog smisla, ali je ispričana na vrlo topao, refleksivan način, kao da se on toga priseća", rekao je Sigal.
Znakovi demencije
U nedavnom intervjuu za NJujork Magazin, Tramp se mučio da se priseti imena Alchajmerove bolesti, što je posebno zabrinjavajuće s obzirom na to da bolest karakteriše progresivni gubitak pamćenja, a od nje je bolovao i njegov otac.
Foto: Profimedia
Psiholozi tako smatraju da bi Tramp mogao da pokaže znakove demencije, te ukazuju da bi njegovi sve haotičniji i duži govori mogli da budu simptom logoreje, stanja u kojem osoba kompulsivno govori i teško se drži teme.
U jednom od nedavnih nastupa nije mogao da se seti ni iz koje zemlje dolazi njegova supruga, što dodatno ilustruje nivo nepovezanosti u javnim nastupima.
Jahu navodi da Trampovo bizarno ponašanje ima klinički naziv, dezinhibicija. U članku se navodi da jedan od najranijih i najmanje prijavljenih znakova upozorenja na određene oblike demencije nije gubitak pamćenja, nego dezinhibicija.
Reč je o pogoršanju kontrole impulsa, prosuđivanja i društvene suzdržanosti koje se često manifestuje kao nepromišljeno ponašanje, neprimeren govor i smanjena briga za posledice.
Tramp se u javnosti sve češće hvali kako prolazi testove kognitivnih sposobnosti. U pomenutom razgovoru za NJujork Magazin naveo je da je prošao kognitivne testove 2. novembra i 9. decembra, što upućuje na to da se njegovo neurološko stanje često procenjuje poslednjih meseci.
Tramp se i ranije hvalio svojim rezultatima, tvrdeći da je još 2018. postigao savršen rezultat na Montrealskoj kognitivnoj proceni (MoCA), alatu za otkrivanje kognitivnih oštećenja.
Deo medija naglasio je da je reč o jednostavnom testu, zbog čega je njegovo insistiranje na tom rezultatu bilo predmet podsmeha.
Problem je što je okružen laskavcima
Čini se da je najveći problem Trampovo okruženje, odnosno činjenica da je okružen ljudima koji mu hrane ego i stalno mu povlađuju. Urednik Fajnenšal Tajmsa Edvard Luk u kolumni naslovljenoj "Trampovo stanje uma je rizik za ceo svet" pisao je upravo kako bi poštena procena geopolitičkih rizika morala Trampovo psihološko stanje da postavi vrlo visoko na listu pretnji.
Luk navodi da to što Tramp često laže samo po sebi ne dokazuje iracionalnost. No činjenica da ga podstiču da poveruje u vlastite laži mnogo je ozbiljnija. Glavni sekretar NATO-a Marko Rute opisao je Trampa kao "taticu" koji radi muške stvari kako bi zaštitio porodicu.
Trampovi najbliži saradnici nadmeću se u hvaljenju predsednika. Glavna državna tužiteljka Pem Bondi tvrdi da je Tramp najveći predsednik u istoriji SAD. Ministar trgovine Hauard Lutnik govori o "američkom zlatnom dobu koje je Tramp stvorio". Ministar obrane Pit Hegset, posle jednodnevne operacije specijalnih snaga u Venecueli, rekao je da je reč o "najmoćnijem vojnom napadu, rekao bih, u svetskoj istoriji".
Autor analizira mogućnosti da se predsednika smeni, navodeći da oni koji se uzdaju u 25. amandman, ustavni mehanizam za uklanjanje predsednika nesposobnog za dužnost, zapravo žive u iluziji. Ističe da taj postupak zahteva saglasnost potpredsednika, a teško je zamisliti da bi DŽ. D. Vens to učinio kad mu politička budućnost počiva upravo na lojalnosti Trampu.
Luk zaključuje da ljudi koji mu govore ono što želi da čuje, a ne ono što mora da zna, igraju opasnu igru.
Reč je o situaciji u kojoj najmoćniji čovek na svetu donosi impulsivne i iracionalne odluke bez jasne strategije, uz vidne znakove gubitka koherentnosti. A činjenica da je u jeku rata sa Iranom okružen ljudima koji se ne usuđuju da mu protivreče čini sve vrlo opasnom kombinacijom.