Poezija uvek bila odraz društva, a pre svega najbolja pesnikova prijateljica. O tome koliko se dobro slaže sa poezijom pesnik Danilo Jovanović, najbolje svedoče metafore u njegovim pesmama i filozofske teme koje obrađuje.

Odrazi


I mesečev sjaj je odraz
onog što se od nas skrilo.
Ogledalo uvek pamti
šta se to pred njime zbilo.

Ne, sutoni nisu poraz,
dan još nije svio krilo
Jutrom čini, noć nek' vrati
što je srcu tvome milo.

Kad zavlada mračni mraz,

misli - šta te to bodrilo?
Vatra tvoja da usplamti,
neznana zemaljska silo!

Tako si i naš'o izlaz
iz sveg' što te opkolilo
to što primiš i uzvrati,
mesec nek' ti bude bilo!

Na visokim frekvencijama


Slava Ocu i Sinu i Svetome Duhu.
Ove su ulice puste bez tebe.
Odjeci kišnih kapi po limenim olucima
tek podsećaju da nikoga nema na kilometar.
Svakim kanalom za kišu osvajam novi rov
kao vojnik koji silno juriša
kroz bojno polje pravo u nepoznato.
Pravo ka tebi.
Još ne znam šta me čeka
kada preskočim sledeći rov
i pređem poslednju liniju fronta.
U iskušenju sam da povučem malo dima
iz ove kiše bombi što oblaci sipaju po meni.
Je li ova opekotina na grudima
pandan onome koji je osmuđen ognjenim mačem
negde izvan granica vidljivog?
Ritam koraka kroz bare podseća me
na to da je dom sasvim blizu
i da me čeka velika lekcija po dolasku.
Kad bi samo mogao ovu ranu od vreline
i iznutra da izvidaš.
Tvoja me znanja iznova iznenađuju
i vraćam se kući
s dobrim osećanjem da ćeš mi pomoći.

Sada i uvek i u vekove vekova
Amin.

Foto: Privatna arhiva

 

Jutarnje nadahnuće


Polumesec na sredini neba
pokriva crnog oblaka let
to svrake nad gradom jezde
Graktanjem svojim budeći svet.

Po ivicama potamnelog svoda
ljubičasta iskra sad se hvata.
Tri ponosne kule stražara
prošloj noći zatvaraju vrata.

Pod tvrđavom, na licu tihe reke
novo se jutro javlja kroz maglu.
Glas se života ulicama ori -
sunce je zrelo oteto vragu.

Vazduh sveži na početku dana
klonulome srcu snagu novu pruža.
Silni Bože, veliko ti hvala
na novome danu, prelepom ko ruža!

Oglas


U ovom se svetu i dalje može
živeti dobro, ali samo od nadanja.

Menjam ovu stvarnost zastarelu, pred propadanjem
mada ne i sasvim propalu
gde ostao je još pokoji primer ljudskosti
kao neuveli cvet u jesen.

Menjam za jedan nov svet
gde jedan dobar stih vredi više od hiljadu života.
Gde jedna reč odnosi pobedu
veću od rata s hiljadama žrtava.

Jedan svet u kom umetnici, lekari i učitelji
vode svu svetsku politiku.
Gde deca sveta mogu da prime nasledstvo
bez bojazni za život.

Ako ima negde takav svet
i neko kome se sve to blagostanje smučilo
neka zapamti šifru: Odiseja
i nek' mi je u snu šapne.

Usput ću kao dar dobrodišlice
dati i sve što imam pri ruci.
Svetu u kom mašta nije pohlepom sputana
nije nužna materija da bi se postigla suština.

Ne zameri


Propuštaju novi prozori
zvižduke vetra čujne
što pesmu sviraju
usamljenoj, uspavanoj ruci
usahloj na fotelji
i gase plamičak na sveći
pored večere hladne što stoji
još od sinoć na stolu
na dva tanjira
uz njih su se našle dve
poluprazne čaše vina.
Veliki krevet i dva noćna stočića
ispražnjena, savršeno čista
iznad njih je slika dva osmeha.
Sunce je jutarnje kroz godine boju ispralo
ovekovečenom trenutku sreće
i unelo nostalgiju za vremenima koja nisu postojala.
Ništa.
Veliki ništa odzvanja sobama.
Tako sterilno, čisto, neprirodno
odstranjen je nekakav deo
pod okriljem noći.
Samo se u kadi
što je niko ispraznio nije
pod gustom mirisnom penom
rekonstruisati sva sećanja mogu.
Da priznam da mi fališ
prepuno je taštine.
Ne zameri mi opet
što pišem budalaštine.

Ko je Danilo Jovanović?

Danilo Jovanović rođen je 2005. godine u Novom Sadu. Završio Karlovačku gimanziju, smer ruskog jezika. Za svoju prvu zbirku pesama, „Korak između” (Brankovo kolo, 2024.) osvojio je nagradu „Stražilovo”. Zbirku „O gnevu pravednika” objavljuje 2025, takođe u Brankovom kolu. Urednik je studija „Razmeđe” i podkasta „Pesnička slika”, u kojem
promoviše poeziju i kulturu kroz razgovore sa mladim pesnicima.

Zašto biti deo "Kulturnog korena"? Zato što je izuzetno važno doprinositi kulturi kada se prave vrednosti zaboravljaju ili što citat kaže "Kultura je most između prošlosti i budućnosti." Mi smo tu da pružimo šansu da talentovani ljudi dođu do izražaja, da se čuje za njihov rad, da se čuje glas. Mi smo tu da ujedinimo svakog čoveka u lepoti i iskrenosti umetnosti, kao i sve umetnike iz različitih oblasti.

Ukoliko želite da budete deo ovog kulturnog dodatka, radove možete slati na sledeću mail adresu: nportal@novosti.rs

BONUS VIDEO: