Nebo iznad Ukrajine postalo je poprište nove, brže faze vazdušnog rata. Rusija sve intenzivnije koristi novu generaciju bespilotnih letelica Geran-4, čiji mlazni pogon predstavlja egzistencijalni izazov za ukrajinsku protivvazdušnu odbranu, koja se mesecima uspešno nosila sa njihovim sporijim prethodnicima. Ova promena ne samo da skraćuje vreme za reakciju, već i prisiljava branioce na skupo prilagođavanje i pokreće novu tehnološku trku u kojoj je ulog veći no ikad.

Geran-4, nastao na temeljima iranskog Šaheda, ali proizveden i značajno modifikovan u ruskoj fabrici u Alabugi, dizajniran je sa jednim ciljem: brzinom. Dok je stariji, sveprisutni Geran-2 leteo brzinom od oko 180 do 200 km/h, njegova mlazna verzija krstari na brzinama između 300 i 350 km/h, sa udarima koji navodno dosežu i do 500 km/h. Reč je o letelici dugoj oko 3,5 metra sa rasponom krila od tri metra i maksimalnom težinom pri poletanju do 450 kilograma, što je osetno više od prethodnika.

Srce sistema su kineski turbomlazni motori, poput Teleflaj LX-WP-160, koji osiguravaju dvostruko veći potisak od motora na ranijim mlaznim prototipovima. Iako različiti izvori navode i različite podatke o performansama, što sugeriše da se radi o celoj porodici dronova, a ne o jednom standardiziranom modelu, konsenzus je jasan: Geran-4 je brži, leti više i predstavlja znatno kompleksniju pretnju. Doseg mu se procenjuje na između 450 i 850 kilometara, što je značajno manje od gotovo 2.000 kilometara dometa Gerana-2, ali i dalje dovoljno da ugrozi velike delove zemlje, uključujući Kijev, iz poznatih lansirnih područja.

Foto: Aleksandr Gusev/PACIFIC P / Sipa Press / Profimedia

 

Upravo je brzina ključna taktička prednost. Mobilne vatrene grupe, koje su postale okosnica ukrajinske odbrane od dronova, protiv starijeg Gerana-2 imale su 70 do 80 sekundi da reaguju dok im je letelica bila u efektivnom dometu. Protiv Gerana-4, taj se prozor smanjuje na svega 40 do 50 sekundi. To dramatično smanjuje verovatnoći uspešnog obaranja. Osim toga, Geran-4 leti na visinama do 4.000 ili 5.000 metara, čime izlazi izvan dosega većine lako prenosivih protivvazdušnih sistema (MANPADS) i artiljerije. To prisiljava Ukrajinu na korišćenje znatno skupljih i malobrojnijih raketa zemlja-vazduh ili na razvoj vlastitih dronova-presretača koji mogu da se nose sa novom pretnjom. Rusija je ovim oružjem direktno napala najjeftiniji i najrasprostranjeniji sloj ukrajinske odbrane, svesno ga čineći zastarelim. Razvoj Gerana-4 bio je direktan odgovor na činjenicu da su do leta 2026. ukrajinski dronovi-presretači obarali gotovo polovinu dolazećih Šaheda, što je rusku taktiku iscrpljivanja činilo neodrživom.

Dok je Geran-4 skuplji i komplikovaniji za proizvodnju od svog prethodnika, Rusija je uložila velike resurse u prilagođavanje. Prema podacima ukrajinske vojne obaveštajne službe koje je preneo portal Militarnyj, fabrika u Alabugi već proizvodi oko 3.000 mlaznih dronova Geran-4 i Geran-5 mesečno, a proizvodnja mlaznih verzija navodno je već premašila proizvodnju starijih modela. Ruska komanda jasno je iskazalo nameru da udeo mlaznih dronova u ukupnim napadima podigne na čak 50 posto.

Russian Defence Ministry Press S/Zuma Press/Profimedia, AA/ABACA/Abaca Press/Profimedia

 

Ovaj industrijski zamah prati i promena taktike na terenu. Napadi se sada češće izvode danju, a ne samo pod okriljem noći, a mlazni dronovi često deluju u sklopu složenih napada koji uključuju i krstareće i balističke rakete. Na meti su sve češće ciljevi visoke vrednosti, poput železničke infrastrukture, pa čak i pojedinačnih lokomotiva, kako bi se paralizovala ukrajinska logistika.

Pojavom Gerana-4, rat na nebu ušao je u novu fazu neprestanog prilagođavanja. Ukrajinski inženjeri grozničavo rade na razvoju bržih modela svojih dronova-presretača. Neki prototipovi već postižu potrebne brzine, a u avgustu 2026. u službu je uveden i prvi ukrajinski mlazni dron-presretač, Alekaa Spatium. Cilj je da se zadrži ključna ekonomska prednost: obaranje ruskog drona oružjem koje je višestruko jeftinije. Dok jedan Geran-4 košta procenjenih 85.000 do 120.000 dolara, uspešni presretač košta tek nekoliko hiljada. Oslanjanje na rakete vredne stotine hiljada ili čak milione dolara bilo bi dugoročno neodrživo.

(24sata.hr)

BONUS VIDEO: