Prema Traversu, velika je greška voditi mentalnu evidenciju o tome ko je što uradio, ko ulaže više i ko je kome šta "dužan". Takav odnos funkcioniše poput razmene u kojoj partneri očekuju da se svaki njihov trud brzo uzvrati. "Svaki oprani tanjir postaje stavka u internoj tablici, a svaka šetnja sa ljubimcem dokaz u neslužbenom sudskom sporu", opisuje psiholog.

Najsrećniji parovi funkcionišu kao tim

Travers objašnjava da u zdravijem, zajedničkom odnosu partneri ne razmišljaju o svakoj obavezi kao o usluzi koju druga osoba mora da vrati. Umesto toga, u određenom trenutku više uradi onaj ko to može, uz poverenje da će se obaveze dugoročno uravnotežiti.

Foto: Roman Kosolapov / Alamy / Profimedia

 

"Taj čin se ne beleži kao usluga koju treba vratiti", ističe.

To ipak ne znači da bi jedan partner trebalo stalno da obavlja većinu posla. Travers naglašava da uspešni parovi primećuju stvarnu neravnotežu, ali joj pristupaju kao zajedničkom problemu, a ne kao dugu partnera. "Ključna je razlika u njihovoj reakciji", napominje Travers.

Promena se, prema psihologu, vidi čak i u načinu na koji partneri razgovaraju. Umesto "Duguješ mi", koriste formulacije poput "U zaostatku smo sa obavezama" i problem posmatraju kao nešto što treba da reše zajedno. "Kada se problem postavi kao zajednički, on prestaje da bude stavka u nečijoj privatnoj beležnici i postaje pitanje timskog opterećenja", zaključuje Travers.

BONUS VIDEO: