Pošto ne mogu da se oslone na uobičajene bankarske kanale za međunarodna plaćanja, mnogi Iranci okrenuli su se alternativnim načinima prenosa novca.

Foto: Roman Lacheev/Alamy/Profimedia

 

Iako svaki od tih načina omogućava zaobilaženje pojedinih ograničenja, sa sobom nosi dodatne troškove i rizike. Nijedan ne može u potpunosti da zameni sigurnost, pouzdanost i efikasnost funkcionalnog međunarodnog bankarskog sistema.

Kako Iranci šalju novac u inostranstvo?

Jedan od načina podrazumeva korišćenje mreža menjača koje posluju preko državnih granica.

Reč je o neformalnom sistemu koji povezuje ljude kojima je potrebna lokalna valuta u Iranu sa onima kojima je potreban strani novac u inostranstvu.

Usklađivanjem tih potreba transakcije mogu da se realizuju bez direktnog prenosa novca između iranskih i stranih bankovnih računa.

Postoje i drugi, slični načini plaćanja.

Posredničke kompanije nude usluge uporedive sa onima koje pružaju menjači. Klijent najčešće uplaćuje novac u lokalnoj valuti u Iranu, dok posrednička firma ili njen partner u inostranstvu organizuje plaćanje stranom dobavljaču u konvertibilnoj valuti, koristeći sredstva koja se već nalaze van zemlje.

Iako takvi mehanizmi pomažu da se prevaziđu ograničenja međunarodnog bankarstva, često podrazumevaju dodatne provizije, nepovoljne devizne kurseve, kašnjenja i složenije procedure.

Pojedini Iranci ne koriste usluge kompanija, već se oslanjaju na privatne dogovore sa drugim ljudima, uključujući i osobe koje lično ne poznaju.

Takvi aranžmani mogu biti praktično rešenje kada formalni kanali nisu dostupni, ali se u velikoj meri zasnivaju na međusobnom poverenju, a ne na pravnoj zaštiti.

– Transakcija podrazumeva da potpuni stranci moraju da veruju jedni drugima kako bi obavili posao bez ikakve pravne dokumentacije ili dokaza. Sve se zasniva na poverenju, a bilo koja strana može u svakom trenutku da odustane, ostavljajući druge bez novca – ispričao je Reza, iranski menadžer u oblasti informacionih tehnologija koji živi u Nemačkoj i nije želeo da otkrije puno ime.

Stručnjak za trgovinu Aškan Bahrami upozorava da su takvi sistemi daleko od bezbednih.

– Moramo da koristimo neformalne sisteme menjačkih poslova i novčanih doznaka za međunarodnu trgovinu, što nosi rizike poput gubitka sredstava, prevara i visokih troškova transfera – objasnio je Bahrami.

Ove mreže osetljive su i na geopolitičke potrese.

Pojedini kanali koji funkcionišu preko zemalja Persijskog zaliva poremećeni su zbog rata, što je stvorilo dodatnu neizvesnost za građane i preduzeća koja od njih zavise.

Kriptovalute kao alternativni način plaćanja

Kriptovalute su postale još jedna mogućnost za prenos novca bez oslanjanja na tradicionalne banke.

Međutim, ni digitalna imovina nije obezbedila potpuno pouzdan način za izbegavanje posledica sankcija.

https://youtube.com/shorts/4RXkp5JzgKs?si=OxFRUrx25waW2vyr

Ranije ove godine, Kancelarija za kontrolu strane imovine američkog Ministarstva finansija ("OFAC") uvela je sankcije za nekoliko velikih iranskih berzi kriptovaluta, među kojima su "Nobitex", "Wallex", "Bitpin" i "Ramzinex".

Alireza Jagubi, predsednik upravnog odbora iranskog udruženja za finansijske tehnologije, upozorio je da transakcije kriptovalutama mogu da se prate.

– Mogu da se dogode veoma loše stvari, poput sankcija koje su uvedene za više iranskih digitalnih novčanika, bez obzira na to da li su pripadali pojedincima, Centralnoj banci ili drugim subjektima – rekao je Jagubi.

Mogućnost novih sankcija, u kombinaciji sa povremenim prekidima internet veze, čini kriptovalute neizvesnim rešenjem za međunarodna plaćanja.

Roba putuje i do 120 dana

Za kompanije koje uvoze fizičku robu problemi se ne završavaju pronalaženjem načina plaćanja.

Ratni poremećaji i ograničenja, posebno nakon američke pomorske blokade Irana, dodatno su otežali transport, produžili rokove isporuke i povećali neizvesnost oko dolaska pošiljki.

Argavan Gazanfari, direktorka kompanije "Aron Trading Group", opisala je razmere problema sa kojima se suočavaju uvoznici koji koriste luku Šangaj u Kini, jedno od važnih polazišta robe namenjene iranskom tržištu.

– Transport je ranije trajao 26 dana. Ali kada se danas produži na 102 ili čak 120 dana, kupci su primorani da ponovo razmisle o uvozu – rekla je Gazanfari.

Ona je upozorila da je najveći problem postepeno prekidanje postojećih lanaca snabdevanja.

– Nažalost, glavni problem sada je to što se naši pravci snabdevanja postepeno prekidaju – dodala je.

Čak i kada iranske kompanije uspeju da plate robu u inostranstvu i prihvate duga kašnjenja u isporuci, ostaje još jedan ozbiljan problem: da li uopšte mogu da priušte ono što žele da kupe.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Rudy Singh (@_hill_dog_)

Iranska valuta izgubila gotovo 90 odsto vrednosti za pet godina

Dugotrajno slabljenje iranskog rijala ozbiljno je narušilo kupovnu moć stanovništva i preduzeća.

U odnosu na američki dolar, iranska valuta izgubila je više od 10 odsto vrednosti tokom proteklog meseca, više od 55 odsto za godinu dana i gotovo 90 odsto tokom poslednjih pet godina.

To znači da su uvozna roba i usluge iz inostranstva postale znatno skuplje za iranske kupce.

Istovremeno, neizvesnost u pogledu daljeg razvoja sukoba i ekonomskih prilika ne ostavlja mnogo prostora za očekivanje brzog poboljšanja situacije.

U uslovima moguće nove eskalacije rata i sve većih ograničenja, pitanje za mnoge Irance više nije samo kako da prebace novac preko granice.

Sve važnije postaje koliko dugo će moći da funkcionišu u finansijskom sistemu koji im ostavlja sve manje mogućnosti i koliku će cenu zbog toga morati da plate.

(AlJazeera)

BONUS VIDEO