Pajk je preživela i postala jedina osoba u modernoj istoriji koja je preživela punu dozu otrova za smrtonosnu injekciju. Nakon deset dana u bolnici vraćena je u zatvor, a njena dugoročna prognoza je neizvesna, piše Gardijan.
Najdetaljniji opis događaja izneo je advokat Randi Spajvi, koji je kao svedok pratio postupak.
U svojoj izjavi, podnetoj u sklopu drugog sudskog postupka, Spajvi je opisao kako se tim za pogubljenja gotovo sat vremena mučio s pronalaženjem vene. Potraga je započela u 18:35, a članovi tima upotrebili su deset igala. Već dvadesetak minuta kasnije počeli su da raspravljaju o mogućnosti da vena pukne.
„Igla nije dovoljno duga”
Dva neidentifikovana člana tima opipavala su mesto uboda i složila se da ne mogu da procene jesu li uspeli.
- Jedan od njih rekao je nešto poput: Ili je krv ili je pukla, moram da znam - stoji u advokatovom izveštaju.
Pročitajte još
Spajvijeva hronologija otkriva da je tim bio nesiguran od samog početka. U 18:53 jedan član je prvi put izrazio bojazan da bi vena mogla da pukne, nakon čega je tim odbacio korišćenu iglu.
- Nije dovoljno duga. Koja je najduža koju imate? - komentarisali su.
Samo nekoliko minuta kasnije, u 18:57, drugi član je ponovio istu zabrinutost. Spajvi je zabeležio da su obojica pregledala mesto uboda i rekla da „ne mogu da procene” situaciju. Uprkos tome, dva minuta kasnije zaključili su da su uspostavili liniju, ali ubrzo su shvatili da ona ne funkcioniše.
„Osećam se kao da će mi ruka eksplodirati, peče me”
- Moram sve da ponovim - rekao je jedan član dok je iz njene leve ruke izvlačio iglu koja je, prema Spajvijevim rečima, izgledala „jako savijeno”. U 19:08 tim se odlučio da krene ispočetka i ponovo su počeli da proveravaju desnu ruku.
U 19:13 član tima direktno je rekao Pajk da su „uspeli”, nakon čega je trebalo da počne da deluje injekcija pentobarbitala. Tim je napustio komoru u 19:24, verujući da je postupak uspešan. Međutim, Pajk je ostala živa, ispuštajući zvukove hrkanja i gušenja.
- Osećam se kao da će mi ruka eksplodirati. Peče me - povikala je u 19:34.
Otkrića o sumnjama tima i strahu od pucanja vene daju težinu teoriji da lek nije ušao u krvotok. Da jeste, Pajk bi gotovo sigurno umrla.
Ako je vena pukla, pentobarbital se verovatno izlio u okolno tkivo, što je uzrokovalo teške povrede, ali ne i smrt.
Ovo nije prvi problematičan slučaj
Događaj je podstakao rasprave o smrtnoj kazni širom SAD, a guverner Tenesija Bil Li obustavio je sva pogubljenja do završetka revizije protokola. Spajvijev izveštaj priložen je kao dokaz u novom pravnom izveštaju u ime Tonija Karutersa i drugih osuđenika na smrt.
Država je pokušala da pogubi i Karutersa 21. maja, ali je i on preživeo nakon što mu tim više od 30 minuta nije uspeo da pronađe venu. Karutersovi advokati zatražili su od suda dopuštenje za dopunu tužbe kojom osporavaju protokol za smrtonosnu injekciju.
U prvoj tužbi, podnetoj u martu 2025, upozorili su da zatvorenicima preti mučna smrt jer je tim koji primenjuje injekciju „nekompetentan, nedovoljno obučen, nedovoljno posvećen svom poslu i nedovoljno pažljiv”. Zbog toga su naveli da pogubljenje nosi neprihvatljiv rizik od kršenja ustavne zaštite protiv okrutnog i neuobičajenog kažnjavanja.
„Rezultat je bio upravo onakav kakav smo predvideli”
U novom izveštaju stoji da neuspela pogubljenja u maju i septembru samo potvrđuju ranija upozorenja advokata.
- Specifični propusti koje su doživeli gospodin Karuters i gospođa Pajk bili su predviđeni, detaljno i opširno - navodi se u dokumentu.
- Ministarstvo pravosuđa Tenesija i Kancelarija državnog tužioca insistirali su na tajnosti i odbili promene, umesto da su rešili probleme u protokolu koje smo utvrdili prošle godine - izjavio je Kit Tomas, advokat tužilaca osuđenih na smrt.
- Rezultat je bio upravo onakav kakav smo predvideli: ekstremna bol i patnja za naše klijente u neuspelim pokušajima pogubljenja, koji su naneli trajnu štetu i porodicama žrtava, zatvorskom osoblju i medijskim svedocima - dodao je.
Advokati: Zlostavljali su je kao dete
Podsetimo, Krista Pajk osuđena je na smrt zbog ubistva svoje prijateljice Kolin Slemer 1995. godine. Pajk je imala 18 godina kada je ubila Slemer. Optužena je i osuđena 1996. godine, sa napunjenih 20 godina.
Da je pogubljenje uspelo, bila bi prva žena pogubljena u Tenesiju u poslednjih 200 godina. NJen tadašnji dečko Tadaril Šip takođe je osuđen za ubistvo, ali mu nije mogla biti izrečena smrtna kazna jer je u vreme zločina imao 17 godina.
NJeni advokati podneli su ranije zahtev za pomilovanje, u kojem su detaljno opisali njeno traumatično detinjstvo. U zahtevu su priložili dokaze da je njena majka konzumirala alkohol tokom trudnoće, a tvrde da je to uticalo na razvoj mozga i kontrolu impulsa kod Pajk. Dokumentovali su i zlostavljanje koje je trpela kao dete.