Glumica Ksenija Repić Brstina, inače unuka legendarne LJiljane Stjepanović udala se za sina Branimira Brstine, Đuru. Umetnica priča o ljubavi sa glumcem, željama, baki i jubilarnom izvođenju predstave "Balkan ekspres" u Pozorištu na Terazijama u kojoj tumači lik Lee.

Za nju je ovaj jubilej mnogo više od lepog povoda za slavlje, jer je reč o prvom takvom uspehu u dosadašnjoj karijeri. Uloga devojčice koja se u vihoru rata suočava sa okolnostima koje je primoravaju da prerano odraste postala je jedna od njenih najdražih.

– Ovaj jubilej je stvarno velika stvar za mene. To je moj prvi jubilej ikada, posebno u Pozorištu na Terazijama. Lea je moja mezimica, moja omiljena uloga. To je devojčica koja u vihoru rata mora da prestane da bude dete i da se snađe sama, uz pomoć različitih ljudi koji nisu njena porodica. Bilo je izazovno pronaći meru između deteta i nekoga ko je, zbog životnih okolnosti, delom već odrastao – priča za "Blic" Ksenija Repić Brstina.

Upravo u tome leži i posebnost njenog zadatka. Iako je Lea dete, ona nosi emocije i životnu bol koje ne bi trebalo da budu deo odrastanja jednog mališana. U odnosu na filmsku verziju priče, lik u predstavi je nešto stariji, što glumici daje prostor da ga izgradi slojevitije i prikaže čitav raspon osećanja.

– Kod nas je Lea malo starija nego u filmu, ali mislim da je zbog toga i slojevitija. Ima mnogo više emocija i neke životne boli koju tako malo dete ne bi trebalo da ima. Bio je to veliki izazov za mene, ali ljubav prema toj ulozi je toliko velika da mi tokom njenog stvaranja ništa nije bilo teško – ističe glumica.

Iza aplauza koji dobija nakon svakog izvođenja kriju se velika koncentracija i emotivna posvećenost. Posebno zahtevni delovi predstave su njena solo numera, duet sa Anjom Mit, odnosno Jelenom Jovičić, kao i završnica koju igra sa Slavenom Došlom, odnosno Žarkom Stepanovim.

– Moja uloga zahteva određenu vrstu koncentracije. Stalno moram da vodim računa o tome da nijednog trenutka ne izađem iz lika, da se držim njenih godina i vremena u kojem se radnja odvija. Moj solo song, duet, ali i sam kraj predstave emotivno su iscrpljujući. Posle toga mi je potrebno sigurno pola sata da se dozovem i dođem sebi – iskrena je Ksenija.

Ipak, veruje da je "Balkan ekspres" predstava koja će još dugo živeti na sceni Pozorišta na Terazijama. Pedeseto izvođenje vidi kao početak jednog dugog pozorišnog života i nada se da će uskoro slaviti i stoto, pa čak i sto pedeseto izvođenje.

– Nadam se da ćemo stići do 100, 150 izvođenja. Zaista mislim da imamo takav proizvod da će se predstava igrati jako dugo. Verujem da će živeti i kada ja više ne budem igrala Leu ili kada se ekipa promeni, jer predstave u Pozorištu na Terazijama umeju da traju decenijama – kaže glumica.

Pozorište je njena najveća ljubav

Ksenija je trenutno vezana za nekoliko pozorišnih scena. Osim u "Balkan ekspresu", publika Pozorišta na Terazijama može da je gleda i u mjuziklu "Cigani lete u nebo". Ipak, njeno glumačko angažovanje ne završava se na ovoj sceni. Igra i u Madlenianumu, u predstavi "Da krenemo iz početka", kao i u Beogradskom dramskom pozorištu, u komadu "Use nase i podase".

Iako je snimala i televizijske projekte, od kojih neki još čekaju emitovanje, ne krije da se najispunjenije oseća upravo na pozorišnim daskama.

– Mjuzikl je poseban žanr i za njega je potrebna posebna vrsta ljubavi, ali i snage i strpljenja. Volim i dramsko, klasično pozorište. Snimanja me čine srećnom, ali ovde postoji posebna emocija, neka unutrašnja sreća zbog koje sam shvatila da sam potpuno pozorišni tip – kaže ona.

Jedan od projekata koji je obeležio njeno detinjstvo i usmerio je ka glumi bila je serija "Selo gori, a baba se češlja“. Danas, kada na televiziji naiđe na reprizu, posebno je dirnu scene sa kolegama kojih više nema. Među njima je i Milorad Mandić Manda, sa kojim je radila kao devojčica.

– Mnogo mi bude drago kada vidim tu seriju. Drago mi je da se podsetim ljudi koji, nažalost, više nisu sa nama. Ta serija je glavni krivac što se bavim ovim poslom. Tako sam zavolela glumu i taj adrenalin koji kao dete nisam ni razumela. Mnogo sam volela da idem na snimanja i da radim. Kada danas naiđem na scene sa pokojnim Mandom, nekada se čak i rastužim od sreće, odnosno raznežim – priznaje Ksenija.

Moja baka LJilja je jedini krivac

Za njenu ljubav prema glumi najveće zasluge ima baka, poznata glumica LJiljana Stjepanović. Ksenija je kao devojčica imala priliku da odrasta uz pozorište, probe, predstave i filmske setove, pa joj je glumački svet od najranijih dana bio blizak.

– Apsolutno je baka glavni i jedini krivac! Nas dve i danas imamo specifičan odnos. Ja sam njena prva unuka, a ona je bila veoma mlada kada je postala baka. Veliki deo mog detinjstva provela sam uz nju, na beskonačnim probama i predstavama u Pozorištu na Terazijama i drugim pozorištima, ali i na filmskim i televizijskim setovima. Upoznala sam mnogo divnih ljudi koji su mi danas kolege. LJilja je, u stvari, apsolutno kriva za sve – kaže kroz osmeh.

Na pitanje kako je baka danas, Ksenija odgovara da je dobro, a potom se razgovor prirodno okreće još jednom velikom događaju u njenom životu, udaji. Glumica je nedavno izgovorila sudbonosno "da" svom dugogodišnjem partneru, sa kojim je u vezi skoro sedam godina. Venčali su se u septembru, i građanski i crkveno, dok su sredinom oktobra organizovali slavlje za porodicu i prijatelje.

Foto: Milan Maricic/ATAImages

 

 

– Sve je bilo baš onako kako smo želeli. Venčali smo se iz velike ljubavi i ne verujem da je moglo da ispadne drugačije. Moj suprug i ja smo skoro sedam godina zajedno i zaista smo želeli da se venčamo. Slavlje je bilo onakvo kakvo sam maštala – priča kroz smeh mlada glumica.

Posebno emotivan trenutak bio je za njenu baku, koja je, kako Ksenija otkriva, dugo čekala da se unuka uda. LJiljana Stipanović nije krila suze, ali ovog puta bile su to suze radosnice.

– Baka je plakala od sreće. Dugo je čekala da se udam i mnogo voli mog muža. Mi smo još kao deca počeli da se zabavljamo i on je postao deo moje porodice, baš kao što sam ja deo njegove. Za nju je to bio poseban trenutak. Mislim da je najmanje što sam mogla da uradim za nju bilo upravo to da se udam – kaže Ksenija.

Na pitanje o svekru Branimiru Brstini, kroz osmeh kaže da je i on veoma srećan zbog njihovog odnosa. Ističe da među njima vladaju prirodnost i međusobno prihvatanje, baš kao i u njenoj porodici.

- I on je veoma srećan. Ima dobru snajku, kao što moji roditelji imaju dobrog zeta. Prosto, to su sve neke normalne, prirodne stvari. Mi smo njihova deca.

Mladenci sada planiraju i medeni mesec, a prvi planovi vode ih u Aziju, odnosno na Tajland, odakle bi nastavili putovanje u zavisnosti od dogovora.

Gluma ostaje na sceni, kod kuće su važniji ručak i pas

Kada je reč o zajedničkom životu, Ksenija i njen suprug, koji je takođe glumac, trude se da jasno razdvoje privatno i poslovno. Zajedno su studirali kod profesora Dragana Petrovića Peleta, a još od fakultetskih dana navikli su da jedno drugom budu podrška, ali bez pretvaranja doma u mesto na kojem se neprestano razgovara o glumi i poslu.

– Posao nikada ne donosimo kući. Zajedno smo studirali, a kada smo počeli da radimo, svako je imao svoje obaveze. Naravno da možemo da se požalimo ili posavetujemo, ali nema višesatnih razgovora o poslu i glumačkim dilemama. Kod kuće se bavimo ručkom, psom, time ko će šta da očisti i nekim potpuno drugim stvarima – otkriva glumica.

Iako su već imali priliku da zajedno rade, ne smatra da bi zajednička predstava ili projekat trebalo da bude nešto čemu će po svaku cenu težiti. Kao studenti su snimali seriju "Zbornica", u kojoj je igrala njegovu trudnu suprugu, a kasnije su se ponovo sreli pred kamerama u seriji "Dadilja sa sela".

– Bilo nam je lepo kada smo radili zajedno, ali mislim da u pozorištu možda nismo dovoljno kompatibilni za takvu saradnju. Ne zato što ne možemo da radimo zajedno, već zato što smo par i što neko tu ne bi živ kući došao – šali se Ksenija.

– Nije mi to neka velika želja. Mnogo mi je draže ono što imamo kod kuće nego da sutra radimo zajedno.

Dodaje da se udajom u njihovom odnosu ništa suštinski nije promenilo. Zadržala je prezime Repić, uz koje je dodala i suprugovo prezime Brstina.

Kada je reč o poslovnim planovima, glumica trenutno nema konkretne najave novih projekata. Do kraja godine očekuju je redovne predstave, ali i angažman u Dečjem pozorištu "Čarapa", gde posebno uživa u radu sa najmlađima.

– Mnogo volim da radim za decu i sa decom. To mi je jedan od omiljenih poslova kojima se bavim. Decembar već godinama posvećujem novogodišnjim dečjim predstavama i tome se posebno radujem – zaključuje Ksenija Repić Brstina.

BONUS VIDEO: