Nakon što je pročitana optužnica, za govornicu je pozvan Uroš Blažić, on je sa lisicama na rukama i nogama uz pratnju sedam čuvara došao za govornicu i rekao:

Uroš Blažić: Razumeo sam optužnicu i izjašnjavam se krivim.

- Ispao sam ubica, ne želim da se vraćam na to veče. Hoću da kažem što se tiče optužnice, nisam hteo da mi taksista da 2-3 hiljade dinara da preživim, nije mi bilo stalo do razbojništva. Ne želim da ispadnem razbojnik, nisam klošar da kradem taksistu. Hteo sam da budem domaćin, da završim vojnu akademiju, ali nije mi se dalo. To me je pogodilo i ispalo je nekako kao da sam odbačen od društva. Svako delo koje mi se stavlja na teret koje sam uradio pre ovog 4. maja 2023. nije bilo neko strašno, iako kada se izgovori deluje strašno.

Opravdanja nema za zločin te večeri, ali ima uzroka koji su doveli do toga. Pre Nove godine počeo sam da koristim steroide, šta će meni seljaku, detetu to, ali ajde, uvek sam u nekom grču pa sam sa drugarom to počeo da uzimam.

Posle Nove godine sam, tačnije 21. januara, otišao u Nemačku gde sam otišao da zaradim za život. Vratio sam se krajem aprila, 15 dana pre zločina. Kada sam se vratio nisam se osećao dobro, osećao sam da me mrze meštani - rekao je on. 

Uroš Blažić uzima papir koji stoji ispred njega za govornicom i podseća se onoga, kako je naveo na početku ročišta, ali se ubrzo predomislio i rekao:

Foto: N. Živanović

 

- Ne znam šta više da kažem. Kriv sam i biću kažnjen zbog toga. Da, inače, hteo bih da dodam da je te večeri došlo do Whatsapp prepiske sa Viktorom Đorđevićem i tom devojkom, koja se i nalazi u optužnici, to je bila kapisla da se sve ovo izdešava. Osećao sam se nenormalno te večeri, oblio me je znoj, svesno sam poređao po stolu i desilo se neko zlo... Eto, tako se desilo.

Inače, da podsetimo, Viktor Đorđević je rijaliti učesnik Nikola Đorđević, bivše dečko pevačice Sanje Vučić i on je Blažiću nabavljao steroide.

- Steroide mi je nabavljao Viktor Đorđević, a nabavljao sam ih i sam - rekao je Blažiž.

Detalji optužnice

Urošu Blažiću se stavlja na teret da je izvršio krivično delo teško ubistvo i nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija. Otmica i neovlašćeno korišćenje tuđeg vozila. Na osnovu prikupljenih dokaza u istrazi, postoji opravdana sumnja da je Uroš B. 4. maja 2023. godine, oko 22.20 časova, upravljajući putničkim vozilom marke "Mercedes", u kom je poneo automatsku pušku proizvođača Zastava, model, 70 AB2, sa mehanički uklonjenim fabričkim brojem, pištolj marke "Tokarev" TT-33 sa nekoliko okvira municije za automatsku pušku i pištolj, jednu ručnu bombu M 52, jednu ručnu bombu M 75 i jednu kumulativnu ručnu bombu M79, došao kod Spomenika "Palih boraca" u selu Malo Orašje, gde je uočio grupu mlađih lica koji su se družili i slušali muziku.

Kako se dalje navodi u optužnici gde je detaljno objašnjeno osumnjičeni Uroš Blažić je prvo ubio pet mladića i nekoliko njih ranio kod spomenika Ravni Gaj u Malom Orašju, da bi zatim otišao u susedno selo Dubonu i ubio njih troje, a ostale vršnjake ranio. Od zadobijenih povreda jedan mladić iz Malog Orašja preminuo je nakon 50 dana.

Okrivljeni Uroš Blažić nakon krvavog pira, kako se navodi u optužnici, beži kolima, a potom dolazi do naplatne rampe Mali Požarevac gde ulazi u taksi vozilo kojim upravlja Dragoslav Antonović u kome je bila putnica i provodi sa njima određeno vreme, gde im između ostalog preti i pokazuje oružje koje ima kod sebe. Taksista ga potom vozi u selo Vinjiše nadomak Kragujevca odakle okrivljeni ide peške do kuće ujaka gde se krije do ujutru kada je policija hapsi.

Nakon dela optužnice koji se odnosi na prvookrivljenog Uroša Blažića, tužilac Olivera Milojević prešla je na deo koji se odnosi na drugookrivljenog Radišu Blažića, inače potpukovnika Vojske Srbije koji se, prema optužnici Višeg javnog tužilaštva u Smederevu, tereti da je da je od 2021. u stanju smanjene uračunljivosti, ali ne bitno, neovlašćeno nabavljao i držao veću količinu oružja, municije i bombi. Naime, pojedino oružje njegov sin je koristio za vežbanje, tačnije pucao je u džak koji je bio u podrumu kuće u Šepšinu, gde je sam živeo.

- Znam da će sve ovo što ću sada izjaviti izazvati još veći gnev javnosti, ali moram da kažem. Napisao sam ovo jutros i želim da kažem kako je bilo. Moja ljubav prema oružju javila se 2020. godine. Molio sam oca da mi prepiše kuću, želeo sam da se osamostalim. A oružje sam kupio u Beogradu, hteo sam legalno da imam oružje kako bih se zaštitio. Znao sam u naselju gde sam se preselio, u Šepšinu, da se svašta dešava u okolini jer je to vikend-naselje i često se opijaju i okupljaju pijani. Takođe, hteo sam da se obezbedim, jer sam se plašio, u kući je bilo dosta alata, keramike i nisam želeo da ostanem bez toga. Moja želja da se osamostalim bila je velika.

Blažić je rekao da je ceo život osećao nesigurnost i to je glavni razlog zbog kog je kupio prvo oružje.

Foto: MUP

 

- Kupio sam prvi pištolj koji me je koštao 100.000 dinara, ali je bio loš, izgoreo sam sebi ruku od baruta, ali sam ga ostavio kao uspomenu. Zatim sam na internetu gledao kakav pištolj bih kupio sebi, nikome o tome nisam pričao. Nekoliko ponuda mi je propalo, a onda sam na internetu video automatsku pušku koju sam kupio krajem 2020. godine. Ubrzo sam upao u taj začarani krug u kom sam se naoružavao. Ne znam šta mi je bilo u glavi da kupujem oružje, šta mi je bilo u mozgu tada ne znam. Kada sam počeo sve više da kupujem oružje, osećao sam neki nenormalni strah, ali nekako nije bilo nazad. Nisam mogao nazad.

BONUS VIDEO:

(Kurir)