Zabranjivali su je oni koji su znali da je to "srpsko pismo" (mnogo je primera kroz istoriju pre Prvog svetskog rata), potom su je zabranjivali okupatori na ovim prostorima: austrougari, osvajači za vreme Drugog svetskog rata.

Austrougari su, između ostalog, za vreme okupacije Srbije i Crne Gore poskidali sve table sa ćiriličnim pismom, zabranili štampu i knjige na ćirilici. I tako redom. Potom je komunizam počeo sa potiskivanjem ćirilice, što je išlo tiše, ali još upornije. Hrvati su u poslednjem ratu u svojim bibliotekama spalili nemerljivo mnogo knjiga pisanih ćirilicom. I tako redom.

Foto: V. Kadić

 

 

Da nije tako važna za identitet, pokazatelj kontinuiteta i utemeljenosti, ne bi se mnogi na nju tako okomili. To je dovedeno do apsurda u poslednje vreme u Crnoj Gori, ćirilica se izgubila sa naših ulica, medija, sajtova..., a pokušalo se da se lagano iseli iz srca. Naša deca se u školama upoznaju sa ćirilicom, potom im se nametne latinica i njom počinju da se služe. Time ih odvojimo od hiljadugodišnje istorije Crne Gore, koja je ćirilična.

Stojanović: "Našoj deci se u školama nametne latinica i njom počinju da se služe"

Ovo u razgovoru za "Novosti" kaže predsednica Matice srpske-Društvo članova u Crnoj Gori, lingvista, prof.dr Jelica Stojanović koja pozitivno reaguje na sugestiju da postoje i druga pisma na kojima je pisan srpski jezik.

NJegoševi stihovi za večnost

Ćirilica se zvala srpskim imenom i za vreme svetorodne loze Petrovića.

- Svima su poznati NJegoševi stihovi (u posveti na knjizi Vukova Danica iz 1826. godine): "Srpski pišem i zborim,/svakom gromko govorim:/narodnost mi srbinska,/um i duša slavjanska".

- Svakako. Tu su glagoljica, arabica, latinica i mi se srpskog jezika, bilo kojim pismom da je pisan ne možemo, ne trebamo i ne smemo odreći. Znamo da je štokavski istorijski, naučno-srpski jezik, ma koliko ga danas neki prisvajali i preimenovali.

Srpska ćirilica je jedno i jedinstveno pismo koje se zove imenom svog jezika.

- Nema na svetu primera da je za ime jezika (srpski) tako imenom vezano i ime pisma kao što je povezano ime srpskog jezika i srpskog pisma (ćirilice). Istorija srpskog pisma vezana je za pojavu slova koje jedino ima srpski jezik, a to je slovo -ć. Nema ni jednog slovenskog (ni svetskog) jezika da ima ovo slovo, osim srpskog. I ono je znak srpskog jezika. Imaju ga i Miroslavljevo jevanđelje (Hum), i Povelja Kulina bana (Bosna) i Hilandarska povelja Stefana Nemanje (Raška), sve srpski spomenici do kraja 12. veka. Lep pokazatelj jedinstva prostora srpskog jezika. A ovo slovo u svojoj osnovi ima i krst, i crkvu! I utkano je u nazivu ćirilica! Za pismo koje ima ovo slovo kroz istoriju se uvek vezivalo srpsko ime.

Foto: V. Kadić

 

 

Kao što iz brojnih svedočanstava vidimo, ovo viševekovno pismo srpskog jezika i imenovano je kao srpsko, na širokom prostoru i od strane raznih autora, nacija.

- Pametnome dosta! Drugo je sve naknadna pamet, zasnovana na falsifikatima i pokušajima uništenja istorijskih činjenica i istine, pokušaja oduzimanja od srpskog nasleđa, jer je veliko i veličanstveno.

Prema podacima koje su 2011. godine sakupili studenti Studijskog programa za srpski jezik i književnost po raznim gradovima Crne Gore, oko 95 odsto naziva raznog tipa ispisano je latinicom (manje od 80 odsto u Beranama, oko 90 odsto u Pljevljima, do 98 odsto na primorju...). Sve što je bilo u domenu vlasti, njihovih institucija, bilo je samo na latinici. Situacija se blago promenila u poslednje vreme. I pored potpune latinizacije Crne Gore, prvi put u istoriji pojavio se naziv "crnogorska ćirilica". Termin je, naravno, izmišljen, ispolitizovan, nenaučan, bez bilo kakvog pokrića: i što se istorijskog imenovanja tiče i što se tiče sadržaja. Nego, falsifikati i neistine svojina su montenegrinskog projekta, tako da tu više ništa ne može začuditi.

Apsurd

NE postoji ustav u svetu gde jezik u službenoj upotrebi nije i službeni jezik. Pogotovo ako je istorijski i većinski, kao što je srpski jezik u Crnoj Gori. Postoje slučajevi, npr. Vatikan gde službeni jezik (latinski) je dobio simboličnu ulogu, da bude službeni, ali nije u službenoj upotrebi. Mišljenja sam da bi ovakva situacija u Crnoj Gori mogla i morala pasti na Ustavnom sudu i da na tome treba raditi, pravde, ustavnosti i istinitosti radi, poručuje prof. Stojanović.

  • Ćirilica je istorijsko pismo svih prostora koje su danas u sastavu Crne Gore.

- Tako je. Miroslavljevo jevanđelje, Natpis kneza Miroslava, Ktitorsko-nadgrobni natpis župana Prvoslava, Morački natpis, Ilovička krmčija, Natpis zetskog episkopa Neofita... S obzirom da je izraz srpskog jezika i srpskog naroda, te otuda u velikom broju istorijskih dokumenata nazivana "srpskim pismom", smetala je projekciji nove Crne Gore (Montenegra) i u njoj novog čoveka, te se našla na udaru u Crnoj Gori. Crna Gora je skoro potpuno latinizovana, iako su čak i prema Ustavu ravnopravne ćirilica i latinica. A na prvom mestu stoji - ćirilica.

"Prvi put u istoriji pojavio se naziv "crnogorska ćirilica", termin je, naravno - izmišljen"

  • Ćirilica se kroz istoriju na prostorima dokle je dopirao uticaj srpskog jezika i, preko njega,često nazivala srpsko pismo.

- I nikad drugačije! To je uobičajen naziv na štokavskom području, a i u okruženju, ukoliko se pismo imenovalo (i time naziv precizirao, u odnosu na, npr., rusku, bugarsku... ćirilicu, odnosno ćirilicu nekog drugog jezika). Za to imamo sakupljenih i objavljenih blizu sto primera (sa prostora Raške, Zete, Boke, Huma, Bosne, Dubrovnika, Slavonije, Cavtata, Zadra, na mletačkom, austrijskom, turskomdvoru, te u Vatikanu, u zapisima Engleza, Francuza). Dakle, ćirilica se imenuje jedino kao srpsko pismo, a štampa kao srpski karakteri.

Foto: V. Kadić

 

 

  • Ipak, sledili su celi projekti sračunati na uništavanju ćirilice.

- Devetnaesti i početak 20. veka je, više od svih vekova ranije, obeležen mnogim pokušajima zabrane upotrebe "srpske ćirilice". Javne zabrane najčešće su davale suprotne rezultate od očekivanih i zadatih. Budile su svest o značaju i vrednosti ćirilice i vezanosti za nju, te dovodile do snažnih otpora sa težnjom da se sačuva i odbrani ovo pismo, tako da, osim za kratko, nesu donosile rezultate. Naprotiv!

Veliša Kadić

Foto: Promo