Od samog početka sukoba, izraelski i američki zvaničnici su isticali da je cilj stvaranje uslova za unutrašnji kolaps režima. Prema podacima, u napadima je ubijeno hiljade pripadnika bezbednosnog aparata, od visokih zvaničnika do terenskih operativaca.
Prema pisanju lista „The Wall Street Journal“, Izrael je sproveo opsežnu kampanju udara na bezbednosne strukture, uključujući Revolucionarnu gardu i miliciju Basidž. Do sada je, kako se navodi, ispaljeno oko 10.000 projektila na hiljade ciljeva, od kojih je više od 2.200 povezano sa unutrašnjim bezbednosnim snagama.
Strategija uključuje stalno praćenje i napade na komandne centre, skladišta, policijske stanice, kao i improvizovana mesta okupljanja poput sportskih objekata. Jedan od najsmrtonosnijih napada dogodio se na stadionu Azadi u Teheranu, gde su ubijene stotine pripadnika bezbednosnih snaga.
Foto: Profimedia
Pored fizičkih napada, Izrael vrši i psihološki pritisak. Obaveštajne službe kontaktiraju iranske komandante, preteći njima i njihovim porodicama i pozivajući ih da ne deluju protiv sopstvenog naroda u slučaju pobune.
Istovremeno, snage bezbednosti se suočavaju sa ozbiljnim problemima, mnogi su primorani da spavaju u vozilima, džamijama ili improvizovanim skloništima, dok se komandna struktura sve više narušava. Iranski građani sve češće prijavljuju osećaj nesigurnosti i haosa.
Pročitajte još
Foto: Profimedia
Policijske stanice su napuštene ili nefunkcionalne, a snage bezbednosti se kriju u civilnim zgradama. Bilo je slučajeva da stanovnici napuštaju zgrade kada se snage bezbednosti usele, strahujući da bi mogli postati mete napada. Istovremeno, svakodnevni život je poremećen, istrage se odlažu, prodavnice se zatvaraju, a bezbednost više nije zagarantovana.
Foto: Profimedia
Uprkos velikim gubicima i pritisku, analitičari upozoravaju da je veoma teško srušiti vladu samo vazdušnim udarima. Postoji i rizik da će režim, ako preživi, izaći iz sukoba još odlučniji i opasniji. Iako izraelske procene ukazuju na to da je režim na putu kolapsa zbog ekonomske krize i nezadovoljstva građana, ključna odluka ostaje na iranskom narodu.
Za sada, snage bezbednosti nastavljaju da kontrolišu ulice i suzbijaju svaki pokušaj pobune, a mnogi građani smatraju da bi otvoreni otpor u ovom trenutku bio previše rizičan.