Ubistvo ajatolaha Alija Hameneija prvog dana rata i ustoličenje njegovog navodno teško ranjenog sina Modžtabe Hameneija označili su nagli prekid s prošlošću, uvodeći novi poredak kojim dominiraju zapovednici Islamske revolucionarne garde (IRGC). 

Iako je Islamska Republika od 1979. godine funkcionisala oko vrhovnog vođe s apsolutnim autoritetom, Modžtaba Hamenei danas je prvenstveno figura koja potvrđuje odluke institucija, a ne neko tko izdaje naređenja, navodi Rojters.

Modžtaba, navodno teško ranjen i unakažen u početnim napadima, ne pojavljuje se u javnosti i komunicira isključivo preko posrednika ili audioveza. NJegova uloga je sada legitimacija ishoda postignutih konsenzusom unutar Vrhovnog veća nacionalne bezbednosti (SNSC).

Foto: Middle East Images/ABACA/Abaca Press/Profimedia

 

Ratni pritisak koncentrisao je moć u uski, tvrdi krug unutar SNSC-a, kancelarije vrhovnog vođe i Revolucionarne garde, koja sada dominira vojnom strategijom i ključnim političkim odlukama. Analitičari ističu kako se dogodio istorijski zaokret s „božanske moći“ verskih lidera na „tvrdu moć“ bezbednosnih službi.

S obzirom na to da je verski vrh oslabljen, unutar sistema trenutno ne postoji akter s dovoljno snage ili legitimiteta za suprotstavljanje generalima, objavio je Rojters.

Ovaj novi poredak donosi i promenu prioriteta u unutrašnjoj politici zemlje. Vođena revolucionarnim islamizmom i pogledom na svet koji bezbednost stavlja na prvo mesto, Garda svoju misiju vidi u očuvanju režima pod svaku cenu. To podrazumeva rigidnu, centralizovanu kontrolu i još snažniju domaću represiju, uz istovremeno odbijanje bilo kakvog popuštanja pod zapadnim pritiskom, posebno kada je reč o nuklearnom programu.

AY-COLLECTION/SIPA / Shutterstock Editorial / Profimedia

 

Takva konstelacija snaga dovela je do znatnog usporavanja procesa odlučivanja. Pakistanski posrednici u mirovnim pregovorima navode kako Teheranu ponekad trebaju dva do tri dana za odgovor na predloge jer unutar sistema više nema „vrhovnog sudije“.

Foto: Dirgantara/Alamy/Profimedia

Abas Arakči

Dok su ministar spoljnih poslova Abas Arakči i predsednik parlamenta Muhamed Bager Kalibaf diplomatska lica pregovora, ključni operativac na terenu je komandant IRGC-a Ahmad Vahidi, koji se nametnuo kao središnja figura sistema, objavio je Rojters.

Foto: Sha Dati/Xinhua News/Profimedia

Muhamed Bager Kalibaf

 

Ahmad Vahidi - biografija

Od 1. marta 2026. godine, Vahidi obavlja funkciju glavnokomandujućeg Korpusa čuvara islamske revolucije (IRGC). Prethodno je služio kao zamenik komandanta IRGC-a od decembra 2025. do smrti Mohamada Pakpura u ratu u Iranu 2026. godine. Vahidi je takođe bio ministar unutrašnjih poslova od 2021. do 2024. godine, a trenutno je član Saveta za svrsishodnost.

On važi za „tvrdolinijaša“ režima. Javno je upozoravao iranske žene da će snage bezbednosti kažnjavati one koje krše pravila o nošenju hidžaba.

Vahidi se pridružio Korpusu čuvara islamske revolucije (IRGC) odmah nakon revolucije 1979. godine. Već 1981. godine imenovan je za zamenika tadašnjeg komandanta IRGC-a, Mohsena Rezaija, zaduženog za obaveštajne poslove. Iste godine postao je komandant baze Balal.

Godine 1983. pristupa Kuds snagama, elitnoj jedinici IRGC-a za specijalne operacije u inostranstvu, nekonvencionalno ratovanje i obaveštajni rad. Vahidi je predvodio ove snage u periodu od 1988. do 1997. godine. Nosi čin brigadnog generala.

Foto: Dirgantara/Alamy/Profimedia

Ahmad Vahidi

Vojna i politička karijera

- Kuds snage (1988): Imenovan je za komandanta elitne jedinice za specijalne operacije u inostranstvu, poznate kao Kuds snage, koja je specijalizovana za nekonvencionalno ratovanje i vojno-obaveštajne operacije.

- Ministarstvo odbrane (2009–2013): Služio je kao ministar odbrane u vladi Mahmuda Ahmadinežada.

  • Zamenik ministra (2005–2009): Služio je kao zamenik ministra odbrane Mostafe Mohamad-Nadžara.

  • Ministar odbrane (2009–2013): Predsednik Mahmud Ahmadinežad imenovao ga je za ministra odbrane 2009. godine, što je skupština potvrdila sa 79,3% glasova. Na ovoj funkciji ga je 2013. nasledio Hosein Degan.

  • Regionalna strategija: Kao ministar odbrane, Vahidi je isticao jačanje vojske Libana kao jedan od ključnih strateških ciljeva Irana.

Bio je predsednik Vrhovnog univerziteta nacionalne odbrane (2016–2021).

Prema navodima Mohamada Alija Šabanija iz lista Amwaj, Vahidi se smatra znatno radikalnijim i „tvrđim” komandantom IRGC-a u poređenju sa svojim prethodnicima, Mohamadom Pakpurom i Hoseinom Salamijem, prenela je Al DŽazira.

Britanski The Daily Telegraph navodi da je Vahidi bio deo odabrane grupe koja je 1980-ih pratila vrhovnog vođu Alija Hamneija u Severnu Koreju radi nabavke raketne i nuklearne tehnologije.

Od juna 2010. nalazi se na „crnoj listi” SAD zbog uloge u širenju oružja za masovno uništenje, čime mu je onemogućen pristup američkom finansijskom sistemu.

Tokom protesta 2022. godine, Vahidi je oštro kritikovao demonstrante, optužujući ih da su instrumenti SAD, evropskih zemalja i antirevolucionarnih grupa. Kao tadašnji ministar unutrašnjih poslova, imao je nadzor nad svim snagama reda, zbog čega ga je američka vlada sankcionisala za teška kršenja ljudskih prava tokom suzbijanja demonstracija.

Institucije poput Fondacije za odbranu demokratija navode da je Vahidijeva karijera obeležena naporima usmerenim protiv SAD:

  • Bejrut (1983): Povezuje se sa bombaškim napadom na kasarnu američkih marinaca.
  • Afera Iran-Kontra: Ironično, sredinom 80-ih bio je uključen u tajne kontakte sa Reganovom administracijom oko isporuke oružja, prenosi Al DŽazira.
  • Hobar kule (1996): Sumnjiči se za umešanost u bombaški napad na kompleks u Saudijskoj Arabiji gde su bili smešteni američki vojnici, prenosi Gardijan.

Foto: Sobhan Farajvan/Zuma Press/Profimedia

Ahmad Vahidi

Vahidi je ključna figura i u istrazi napada na jevrejski centar u Buenos Ajresu (1994), u kojem je ubijeno 85 ljudi:

  • Crvena poternica: Interpol je za njim raspisao crvenu poternicu 2007. godine na zahtev Argentine, preneo je Foks njuz.
  • Diplomatski incidenti: NJegovo imenovanje za ministra odbrane (2009) i ministra unutrašnjih poslova (2021) izazvalo je oštre osude Argentine. Godine 2011, Bolivija se zvanično izvinila Argentini zbog Vahidijeve posete i hitno ga deportovala iz zemlje.
  • Slučaj Nisman: Argentinski tužilac Alberto Nisman pronađen je mrtav 2015. godine, dan pre nego što je trebalo da svedoči o zaveri tadašnje argentinske vlade sa Iranom kako bi se povukle poternice protiv Vahidija i ostalih optuženih u zamenu za naftu i žito, prenosi Bi-Bi-Si.

Uprkos devet nedelja snažnog vojnog i ekonomskog pritiska, sistem ne pokazuje znakove pucanja ili kapitulacije.

Politički izbor u Teheranu više nije onaj između umerene i tvrde linije, već navodno isključivo između tvrde i ekstremno tvrde struje.

Foto: Nahal Farzaneh/UPI/Profimedia

 

Strateški konsenzus koji predvodi Garda jasan je: izbeći sukob punih razmera, očuvati poluge uticaja poput kontrole nad Ormuskim moreuzom, i iz sukoba izaći politički i vojno jači.

Čvrsta kohezija vrha vlasti sugeriše da bezbednosne službe više ne izvršavaju rat, već ga u potpunosti vode.

Foto: Mohd Izzuan Roslan/Alamy/Profimedia

 

BONUS VIDEO: