U telefonskom razgovoru s izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom, Tramp je navodno pojasnio kako Sjedinjene Države s Iranom pregovaraju o "pismu namere" kojim bi se "formalno okončao rat i pokrenuo tridesetodnevni period pregovora" o iranskom nuklearnom programu i ponovnom otvaranju Ormuskog moreuza.

Svrha i učinak takvog sporazuma trebalo bi da budu jasni: Sjedinjene Države se povlače iz krize.

Iako bi Tramp mogao da pokrene još jedan ograničeni udar kako bi ostavio utisak čvrstine i udovoljio zagovornicima rata, to bi bio samo potez za javnost. Krajnji cilj u ovom je slučaju eufemizam za predaju.

(Napomena: Originalni tekst je objavljen pre noćašnjih američkih vazdušnih udara u Bandar Abasu na jugu Irana, koje Vašington naziva "činom samoodbrane".)

Foto: JHG/Alamy/Profimedia

 

Trampovi potezi i iranski uslovi

Tramp je već više puta popustio u sukobu s Iranom, još od 18. marta, kada je Izrael napao gasno polje Pars, a Iran uzvratio udarom na ključno katarsko postrojenje za prirodni gas. Tramp je tada pozvao na obustavu američkog i izraelskog gađanja iranske energetske infrastrukture, čime je rat praktično završen.

NJegove ponovljene pretnje o nastavku napada od tada su se pokazale kao blef. Lideri u Teheranu već dva meseca računaju da Tramp neće pokrenuti novi napad, zbog čega nisu pristali ni na kakve ustupke uprkos šteti pretrpljenoj tokom 37 dana nemilosrdnih udara. Naprotiv, njihovi uslovi za nagodbu su uslovi pobednika: traže ratne odštete, ukidanje ograničenja za obogaćivanje urana, priznatu kontrolu nad moreuzom i kraj sankcija.

Činjenica da Tramp na takav prkos odgovara pozivom na novih 30 dana primirja i pregovora prećutno je priznanje poraza. Ako u narednih nekoliko dana i pokrene napad radi predstave za javnost, Iranci će tačno znati o čemu se radi.

Foto: MediaPunch/BACKGRID/Backgrid USA/Profimedia

 

Niko ne veruje da će za mesec dana nastaviti rat punog opsega. Uostalom, s dodatnih 30 dana za oporavak, ponovno naoružavanje i punjenje blagajne od naplate prolaza, Iran će postati još opasniji protivnik.

Uspostavljanje iranske kontrole nad moreuzom

Štaviše, za 30 dana novi iranski režim u Ormuskom moreuzu mogao bi već biti čvrsto uspostavljen. Kako izveštava Institut za proučavanje rata, Iran je iskoristio period prekida vatre kako bi "normalizovao" svoju kontrolu nad moreuzom, "prisiljavajući zemlje uvoznice nafte" da s Teheranom sklope sporazume o tranzitu i naplaćujući naknade plovilima iz zemalja bez takvih sporazuma.

Prema iranskim zvaničnicima, novi režim u moreuzu daće prednost iranskim strateškim partnerima, poput Rusije i Kine, te omogućiti nacijama sklonim Iranu, kao što su Indija i Pakistan, da ispregovaraju sopstvene tranzitne aranžmane. Plovilima povezanim sa zemljama koje Iran smatra neprijateljskim pristup moreuzu biće u potpunosti zabranjen.

Nekoliko država, uključujući Južnu Koreju, Tursku i Irak, navodno već pregovara o barem privremenim sporazumima o tranzitu. Sada kada je Tramp jasno dao do znanja da se ne namerava boriti za ponovno otvaranje moreuza, počeće trka za postizanje što boljih uslova s Teheranom. Sve zemlje koje uveliko zavise od energenata iz Persijskog zaliva želeće brzo da osiguraju svoj dogovor kako bi zagarantovale protok nafte, gasa i drugih sirovina te spasile svoja posrnula gospodarstva.

Foto: Depositphoto/PimPamPix

 

Zemlje koje su trenutno saveznice SAD-a i prijateljski nastrojene prema Izraelu osetiće pritisak da se distanciraju i pomire s Iranom. Međunarodne sankcije protiv Irana će se urušiti, a još više novca slivaće se u državnu blagajnu kako se njena nova centralna uloga u globalnoj ekonomiji bude normalizovala.

Do kraja tih 30 dana, veći deo sveta imaće interes u novom poretku i protiviti se bilo kakvom nastavku sukoba, čak i u malo verovatnom slučaju da se Tramp odluči vratiti u rat.

Pokušaj skretanja pažnje

Tramp se bez sumnje nada da može da se izvuče, a da Amerikanci ne primete razmere ovog poraza. Finansijska tržišta mogla bi da se stabilizuju ako postane jasno da će nafta na kraju ponovo poteći kroz moreuz, čak i pod novim sistemom pod iranskom kontrolom.

Veliki strateški neuspeh za Sjedinjene Države ne mora nužno uticati na Vol Strit. Predsednik se takođe može nadati da će promeniti temu pokretanjem nove vojne operacije, ovaj put protiv vlade na Kubi.

Mediji su zaista počeli više da pišu o Kubi nego o katastrofi koja se razvija u Iranu.

Foto: Michele Ursi/Alamy/Profimedia

 

Udarac izraelskoj bezbednosti

Prema jednom američkom zvaničniku, Netanjahu je nakon razgovora s Trampom bio "izvan sebe" - i to s dobrim razlogom. Iranski rat mogao bi se pokazati kao najrazorniji udarac izraelskoj bezbednosti u njegovoj kratkoj istoriji.

Sudeći po trenutnom smeru događaja, Iran će iz sukoba izaći višestruko jači i uticajniji. Vršiće pritisak na desetine najbogatijih nacija sveta, od kojih će svaka imati izražen interes da Iran ostane zadovoljan.

Malo je verovatno da će te zemlje stati na stranu Izraela u bilo kom sukobu s Teheranom ili njegovim saveznicima u Libanu i Gazi, jer će Iran imati načina da ih kazni ako to učine.

Foto: Michael Piepgras/Alamy/Profimedia

 

Izrael će postati izolovaniji nego ikad u svojoj istoriji - i to ne samo od svog jedinog pouzdanog zaštitnika, Sjedinjenih Država. Kada Tramp okrene leđa Izraelu, što mora učiniti kako bi sproveo ovu politiku, njegova biračka baza spremno će ga slediti. Dvostranački antiizraelski konsenzus u Sjedinjenim Državama će rasti i jačati.

Nepredvidiva budućnost Zaliva

Hoće li Izrael mirno prihvatiti takvu sudbinu? To je nepredvidiv faktor koji bi mogao poremetiti snove finansijskih tržišta o novoj stabilnosti u Zalivu. Jači, bogatiji i uticajniji Iran značiće novi vetar u leđa za Hamas i Hezbolah. To će takođe značiti kraj Avramovih sporazuma, jer će zalivske države morati da sklope sopstveni mir s Teheranom kako bi njihove ekonomije preživele.

Tramp kaže da će Netanjahu "učiniti sve što ja želim". No može li Izrael stajati po strani dok Iran preuzima ulogu SAD-a kao glavnog arbitra moći u regionu?

Foto: Abed Rahim Khatib/Zuma Press/Profimedia

 

Najverovatniji ishod je da će nova normalnost u Persijskom zalivu biti hronična nestabilnost i česti poremećaji u pomorskom saobraćaju. To se događa kada se vodeća svetska sila odrekne svoje uloge.

The Atlantic

BONUS VIDEO: