U toku Petrovdanskog posta, vremena kada se vernici posvećuju tišini, molitvi i unutrašnjem preispitivanju, mnogi zaboravljaju na ono najvažnije – smisao samog posta. Nije reč samo o uzdržavanju od hrane, već o dubokoj, ličnoj borbi sa sobom, sa sopstvenim mislima i slabostima. Upravo zato, i najjednostavnije rečenice mogu imati veću težinu nego što mislimo.
Arhimandrit Vasilije Kostić upozorava da naizgled bezazlena izjava „ja postim“ može postati prepreka na duhovnom putu i razlog zbog kojeg se gubi blagoslov posta.
Foto: Depozitfoto/udra
Često ljudi tokom posta naglašavaju da poste – u razgovoru, kada ih neko ponudi mrsnom hranom ili kada govore o svakodnevnim temama. Iako ova rečenica deluje potpuno obična, arhimandrit Vasilije ističe da upravo u njoj leži opasnost.
„I svetitelji kažu: nikad nemoj reći: ‘Ja postim.’ Ako kažeš to i tako, promašio si, izgubio si blagoslov posta. Kaže se: vreme je posta, a podrazumeva se da postim. Vidite razliku – velika je razlika, jer kad staviš ‘ja’ na početku, gotovo je sve, a suština posta jeste borba sa tim ‘ja’, borba sa tim egoizmom.“
Pročitajte još
Upravo u toj tišini i skromnosti krije se prava vrednost posta – u delima koja se ne ističu i veri koja se ne nameće.
Put pokajanja i povratka sebi
Arhimandrit Vasilije podseća da je post neraskidivo povezan sa pokajanjem i suočavanjem sa sopstvenim greškama.
„Adam je izgnan iz Raja kada je pogrešio. Greh znači promašaj, gubitak zajednice sa Bogom. Svaki greh, mali ili veliki, jeste udaljavanje od Boga.“
Foto: Jutjub printskrin
Slika Adama, kako stoji pred vratima raja, zapravo je slika svakog čoveka – bića koje je osetilo slabost, hladnoću i udaljenost, ali kojem je uvek ostavljen put povratka. Taj put vodi kroz pokajanje, ispovest i iskrenu molitvu.
Kada se čovek pokaje i izgovori svoje grehe, vraća se u zajednicu – sa Bogom, sa sobom i sa drugima. Zato je post mnogo više od uzdržavanja – on je povratak, putovanje ka unutrašnjem miru i radosti.
„Svaki greh jeste udaljavanje od Boga, a svako pokajanje i svaka molitva jeste vraćanje u naručje njegovo. To je post – i post kao radost“, zaključuje arhimandrit Vasilije.
(Stil)