Žarko Laušević je preminuo pre dve godine i osam meseci od karcinoma pluća, a kako se navodi u knjizi "Lauš" autora Borisa Jakića, u izdanju Vukotić medije, bolest je otkrivena tokom rutinskog pregleda pluća.

Knjiga opisuje period njegove borbe sa bolešću i navodi da je još u proleće 2023. godine sastavio testament u kojem je detaljno zapisao svoju poslednju volju. Prema autoru, u tom trenutku bio je svestan ozbiljnosti zdravstvenog stanja, ali nije verovao da mu je kraj tako blizu.

U knjizi se navodi i da, uprkos dijagnozi, nije uspeo da se odrekne nikotina. Umesto klasičnih cigareta, prešao je na elektronske.

Foto: Antonio Ahel/ATA images

 


O toku lečenja u knjizi govori pukovnik dr Nebojša Marić, načelnik Odeljenja za grudnu hirurgiju na Vojnomedicinskoj akademiji. On objašnjava da prvi rezultati biopsije nisu dali nedvosmislen odgovor, zbog čega je postojala dilema oko prirode promena koje su uočene.

Kako navodi dr Marić, dodatnu nedoumicu predstavljalo je zahvatanje limfne žlezde izvan grudnog koša, što je moglo da ukazuje na metastaze, ali nije automatski isključivalo mogućnost operativnog lečenja. Po njegovim rečima, primarni tumor u donjem režnju pluća nije bio velik, zbog čega je smatrao da bi hirurško uklanjanje predstavljalo najbolju opciju, nakon koje bi moglo da usledi dalje onkološko lečenje.

Prema njegovom svedočenju u knjizi, Laušević je detaljno proučavao dostupne informacije o karcinomu pluća i načinima lečenja. Verovao je da postoji mogućnost da se bolest stavi pod kontrolu ili leči i drugim pristupima, pa je lekaru čak poklonio knjigu japanskog autora koja se bavi alternativnim metodama i ishranom.

Foto: Antonio Ahel/ATA images

 

 

Dr Marić navodi da je glumcu preporučio operaciju i čak mu rezervisao termin za zahvat. Međutim, nekoliko dana kasnije Laušević ga je obavestio da je, nakon razgovora sa drugim onkolozima, odlučio da ne prihvati operativno lečenje.

Lekar u knjizi kaže da ne može sa sigurnošću da proceni šta je presudilo takvoj odluci - da li strah od operacije ili uverenje da će drugi pristupi dati rezultate. NJegov utisak bio je da je Laušević iskreno verovao da može da pobedi bolest.

Kako se dalje navodi, u vreme donošenja te odluke osećao se dobro i bio je potpuno radno aktivan. Snimao je seriju "Vreme smrti" i radio na još nekoliko projekata, pa ga je zanimalo koliko bi nakon operacije morao da ostane u bolnici.

Foto: Antonio Ahel/ATA images

 

 

Dr Marić u knjizi ističe da je upravo to jedna od karakteristika mnogih onkoloških bolesti - pacijenti često dugo nemaju ozbiljnije tegobe, zbog čega mogu da steknu utisak da bolest nije uznapredovala, iako je lečenje najefikasnije dok se osećaju dobro.

Govoreći o kasnijem periodu, lekar navodi da je, kada je video Lauševića na premijeri filma "Heroji Halijarda", po njegovom fizičkom stanju zaključio da je bolest ušla u završnu fazu.

Prema navodima knjige, glumac je do poslednjih dana nastojao da ostane profesionalno aktivan i nastavio je da radi koliko god mu je zdravstveno stanje dozvoljavalo. I kada je veći deo vremena provodio na lečenju u KBC "Bežanijska kosa", zadržao je uverenje da ga očekuju bolji dani.

Na kraju knjige navodi se da je Lauševićeva poslednja volja bila da ostane posvećen glumi do kraja života, da samostalno donosi odluke o svom lečenju u skladu sa sopstvenim uverenjima, da se ne odrekne navika koje je smatrao delom svoje lične slobode i da ostane pri odluci da ne prihvati operaciju, koju je doneo nakon sopstvenog informisanja i konsultacija sa lekarima.

BONUS VIDEO: