Sunce je već visoko iznad glisera kada se na horizontu pojavljuje Gjaros, pusto ostrvo u Egejskom moru, piše Bi Bi Si. Kako se približavamo, ukazuje se masivna građevina od crvene cigle – zatvor zbog kojeg je ostrvo dobilo nadimak „Đavolje ostrvo“.

Do njega se stiže za svega pola sata vožnje iz Sirosa, administrativnog centra Kikladskih ostrva, jugoistočno od kopnene Grčke. Ako zaplovite u bilo kom pravcu, naići ćete na tipična grčka ostrva poput Mikonosa ili Androsa – bele kuće razbacane po padinama, redovne trajekte i pune taverne. Gjaros nikada nije postao deo tog turističkog sveta. Na njemu dominiraju kamenjar i nisko rastinje, pa na prvi pogled deluje potpuno napušteno. Ali nije.

Razlog leži u jednom od najmračnijih perioda grčke istorije. Autoritarni režim, a potom i višedecenijska vojna upotreba ostrva sprečili su njegov razvoj i sačuvali prirodu gotovo netaknutom. Zatim je 2004. godine jedna neočekivana fotografija ponovo skrenula pažnju na ovo mesto – ali iz sasvim drugog razloga.

Ispostavilo se da je nekadašnje „Đavolje ostrvo“ postalo utočište retke sredozemne medvedice, vrste koja je tada bila na ivici izumiranja.

Ostrvo progona

Gjaros je vekovima bio simbol izolacije i kazne. Još u vreme Rimskog carstva služio je kao mesto progonstva političkih zatvorenika.

Najmračnije poglavlje njegove istorije počelo je 1948. godine, kada je grčka država iselila poslednjeg 31 stanovnika i pretvorila ostrvo u zatvor. Dok su okolna ostrva razvijala turizam, Gjaros je ostao zatvoren za svet. Tokom dva talasa političkih progona više od 20.000 ljudi – uglavnom komunista, pisaca, studenata i umetnika – bilo je zatočeno na ostrvu.

U prvim godinama nakon Grčkog građanskog rata zatvorenici su živeli u šatorima tokom vrelih leta i ledenih zima, dok su gradili zatvorski kompleks od cigle.

Novi talas represije usledio je za vreme vojne diktature od 1967. do 1974. godine. Iako je zvanično predstavljao „vaspitni centar“, Gjaros je zapravo bio mesto prinudnog rada i mučenja.

Nakon pada hunte, grčka mornarica koristila je ostrvo kao poligon za bombardovanje sve do 2002. godine.

Na njemu i danas nema hotela, trajektnih linija niti stalnih stanovnika. Upravo je odsustvo ljudi postalo njegova najveća zaštita.

Fotografija koja je promenila sudbinu ostrva

Po završetku vojnih aktivnosti ribari su počeli da prijavljuju viđanja sredozemnih medvedica oko ostrva.

Prelomni trenutak dogodio se 2004. godine kada je jedan podvodni ribolovac fotografisao ženku medvedice sa mladuncem kako odmara na otvorenoj plaži usred dana – prizor koji je gotovo nestao sa Mediterana.

„Nikada ranije nisam video tako nešto u Grčkoj. Izgledalo je kao fotografija iz davnih vremena“, rekao je biolog Panos Dendrinos iz Helenskog društva za proučavanje i zaštitu sredozemne medvedice.

Ta fotografija podstakla je prva naučna istraživanja ostrva. Naučnici su otkrili koloniju od oko 70 odraslih jedinki, verovatno najveću u Mediteranu u to vreme.

Još više ih je iznenadilo ponašanje životinja.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Tіmur (@nbv_tim)

„Na drugim mestima medvedice su stalno na oprezu. Na Gjarosu su bile potpuno opuštene“, rekao je biolog Spiros Kotomatas iz WWF Grčka.

Prisustvo mornarice godinama je odvraćalo ribolovce, pa su vode oko ostrva postale bogato hranilište.

Morski rezervat

Zahvaljujući ovom otkriću, Gjaros je 2019. godine proglašen prvim zaštićenim morskim područjem u tom delu Grčke. Danas službenici redovno patroliraju zaštićenom zonom kako bi sprečili ilegalni ribolov, a WWF je uspostavio sistem kamera koji omogućava nadzor u realnom vremenu. Između 2015. i 2023. broj slučajeva ilegalnog ribolova među rekreativnim ribolovcima smanjen je za 57 odsto, a među profesionalnim za čak 85 odsto.

Istraživanja su pokazala da u zaštićenim vodama živi više od 130 vrsta morskih organizama, znatno više nego van rezervata, a ribe su brojnije i krupnije. Osim sredozemnih medvedica, ovde žive morske kornjače, delfini, kitovi, džinovske raže i brojne druge ugrožene vrste.

Utočište i za retke morske ptice

Na liticama Gjarosa nalazi se i druga najveća svetska kolonija jelkouanske strmoglavke, ugrožene morske ptice koja čini oko 15 odsto ukupne svetske populacije.

Ipak, ni ona nije potpuno bezbedna. Invazivni pacovi uništavaju jaja i mladunce, dok divlje svinje razaraju gnezda i napadaju odrasle ptice. Naučnici zato sprovode program uklanjanja svinja kako bi zaštitili koloniju.

Još mnogo posla

Iako je Gjaros danas jedno od najbolje očuvanih područja u Egejskom moru, stručnjaci upozoravaju da zaštita jednog ostrva nije dovoljna.

U aprilu 2026. godine predsedničkim ukazom ostrvo je dobilo najviši stepen pravne zaštite. Ipak, naučnici smatraju da je potrebno zaštititi mnogo veći deo Mediterana.

„Gjaros je ostrvo nade“, kaže morski biolog Marija Salomidi. „Ali potrebno nam je hiljadu ovakvih Gjarosa širom Grčke. Tek tada ćemo moći da kažemo da smo zaista uspeli.“

(BBC)

BONUS VIDEO: