Jedan od naših najpoznatijih pevača, Željko Samardžić, prepoznatljiv je po širokom osmehu i zaraznoj, pozitivnoj energiji koja se oseća u svakom otpevanom tonu, no mnogi ne znaju šta je sve prošao u prošlosti, naročito 1992. kada je jedva izvukao živu glavu nakon što se zaratilo u njegovom rodnom Mostaru.
Nakon pakla koji je preživeo, pobegao je u Beograd bez dinara u džepu, i sve krenuo iz početka. Pre nego što je izbio rat u Bosni, Željko je imao sve - vodio je privatni biznis, i povremeno je nastupao za svoj groš, ne iz moranja, već želje, a onda se sve promenilo.
Foto: ATA images/M.P.
- Imao sam 37 godina kada je izbio rat u Bosni. U Mostaru me je zatekao užas, oko mene su bili mrtvi i ranjeni ljudi. Moj grad je pre rata bio kosmpolitski. Srbi i muslimani su se družili i išli jedni drugima, a onda nam se dogodio rat. Imao sam sreću da je me pokojni ujak izvukao iz tog pakla kombijem preko Širokog Brijega, do Opatije, pa do LJubljane - rekao je Željko.
- Tamo me je sačekao rođak moje majke i prebacio me za Beograd. Za to vreme moja supruga i tri ćerke su bile u Nikšiću kod mojih roditelja. Nisu verovali da sam stigao do Beograda, pošto je tokom rata bilo svakakvih glasina, pričalo se čak i da sam ubijen - ispričao je Samardžić svojevremeno u emisiji "Nije sve tako crno".
Foto: ATA images/A. Ahel
Nažalost, Samardžić je u ratu bio i teško ranjen, i to dok je pokušavao da pomogne ranjenicima.
- Ja sam imao tu nesreću da budem poprilično teško ranjen. Moj otac mi je često govorio tad: "Ne znaš ti šta je rat, šta su tenkovi, ne izlazi iz podruma." Ja sam bio mlad čovek, skačem da pomognem svakome jer je bilo dosta ranjenih i baš me zadesio taj metak. Vidio sam ga kako ide ka meni, krenuo sam da se bacim na stranu. Pogodio me je kod levog kuka i "prebio" mi je donji deo kičme. Kad sam došao na VMA, rekli su mi da me je Bog pogledao. Da sam mogao da biram gde da me pogodi da imam najmanju štetu, to je to mesto", ispričao je Samardžić kom su doktori potvrdili da je izbegao trajnu invalidnost ili smrt. Od pretrpljenog stresa i straha, prema sopstvenim rečima, osedeo je doslovno za jednu noć.
Pročitajte još
U Beogradu je najpre živeo u Borči, a potom je počeo da peva po beogradskim restoranima i klubovima kako bi prehranio porodicu, što mu je kasnije otvorilo vrata i donelo veliku muzičku karijeru od 1995. godine nadalje.
(Mondo)