Legendarni Đorđe Balašević, koji nas je napustio 19. februara 2021. godine, ostavio je neizbrisiv trag u domaćoj muzici. Iza njega su ostale pesme koje su nas terale na plač i smeh, ali i istinita "Naopaka bajka", priča o ćerki Jeleni koja je prošla kroz najtežu borbu, za život.
Jelena Beba Blašević doživela je strašnu saobraćajnu nesreću 1998. godine. Automobil u kojem je bila se prevrnuo na krov, a njoj su vratni pršljenovi ispali iz kičmenog stuba. Jednom prilikom se prisetila bolnih trenutaka.
Foto: Antonio Ahel/ATAImages
- Auto se prevrnuo na krov. Vratni pršljenovi su mi ispali iz kičmenog stuba. To je stvorilo otok na kičmenoj moždini i totalnu oduzetost svih udova - rekla je ona jednom prilikom domaćim medijima.
- Čini mi se da nikad nisam bila razumnija nego tad. Sudbina je poslala automobil u kom se nalazio momak koji je te večeri diplomirao medicinu. Čučnuo je pored mene u travu i na moje pitanje: 'Da li ću moći da hodam', rekao je: 'Hoćeš'. Od tog trenutka nisam verovala ni u jedno drugo rešenje - istakla je Beba koja je prošla kroz tešku borbu u bolnici, a i kasnije tokom perioda oporavka.
Pročitajte još
Ona je kasnije na društvenim mrežama otkrila kako je kroz sve to prošla, ali i koju je neprijatnost doživela par godina kasnije.
"Tamo negde 2001. godine, kod Katedrale, uveče, 1. januara, grupa momaka pored kojih sam prolazila, u navijačku melodiju smestila je stihove: 'Nauči da hodaš! Je*ote, nauči da hodaš! Nauči da hooodaaaš...'
Jadna ja? Nisam.
Par godina unazad od te večeri moji roditelji pitali su doktora koliko imam šanse da preživim:
"Malo, nažalost"
"Koliko malo? Jel ima bar jedan posto?"
"Toliko otprilike ima".
Foto: Z. Milutinović/ATA images
Jadna ja što mi grupa frajera peva na ulici da naučim da hodam? Nisam. Ja sam prošla kroz pakao i izašla iz njega.
Da li je ružno? Jeste. Da li je očekivano? Jeste. Da li je to bio jedini put za ove 23 godine da mi je neko dobacivao ili komentarisao hod? Nije. Samo je to bilo među prvim iskustvima sa ljudima u ovom novom životu.
Kao osoba sa uočljivom fizičkom manom, rano naučiš da od deset ljudi, jedan će ti pokazati saosećanje i razumevanje. Za ostalih devet, tvoj problem je čist senzacionalizam. I to je tako. I 'pakao je prazan svi đavoli su ovde' i 'pakao to su drugi' i more drugih citata na istu temu od mnogo pametnijih od mene. Davno uočeno.
Život me rano i dosta surovo naučio šta je pesnik uočio dok je brojao ljude s krsta. Rekla bih sada hvala svima Svojima, poznatim i nepoznatim ali prepoznatim, osećajnim, dobrim i normalnim. Ali znam da njihova podrška nije usluga i zato neću", pisala je Beba.
2018.godine, Đorđe Balašević je objavio “Knjigu koje nema”, a na kojoj je radila i njegova ćerka.
Jelena Beba Balašević podelila je na svom Facebook profilu da je to nije prva bajka koju je njen otac ispričao.
"Ne bi bilo tačno reći da je ovo prva Đoletova bajka. OK, prva tatina bajka. Neću kriti da ovu vest pišem ja, Beba, srednje dete i jedan od urednika (smem da se foliram malo). Dakle, bilo bi to nefer prema Lepoj protinoj, Boži Pubu, prema Uspavanki za dečaka, prema, na kraju krajeva pesmi koju najviše izbegavam: Naopakoj bajci.
Foto: Antonio Ahel/ATAImages
Pomenuti likovi su (verovatno) izmišljeni, oni žive i dalje u fantastičnom pejsažu vrbaka pod mesečinom, u birtiji okruženi kibicerima u transu, negde tamo gde im je zauvek lepo. No, Naopaka bajka nažalost nije izmišljena. U njoj su stvarni i bolnički suteren kao tunel ka nebesima i hladni čelik skalpela i onaj prvi sneg koji u ovoj priči ne donosi čudnu pesmu, praporce i svatove. Čekaj, to je on o tebi pisao? Ono kad si imala nesreću? Jel ti stvarno pričao bajku? pitali bi radoznalci. Nisam je ja imala. Imali smo je svi. I nije tema za ovu priliku. Ali da, jeste, pričao mi je puno. I tata i mama i Lola i Aleksa, pričali su mi bajku o tome da ću izaći peške iz bolničke sobe i ta bajka se na sreću obistinila. Mislim o tome upravo sada, dvadeset godina posle Naopake, dok sedim i kucam malu vest da je tata napisao bajku koju neću izbegavati. Naprotiv. U međuvremenu sam diplomirala književnost pa imam pravo čak i malo da se foliram u ulozi književnog kritičara, a šta bolje definiše pravog knjiškog moljca od parafraziranja Šekspira? Dakle, 'Knjiga Koje Nema' je građa od koje se prave snovi, a čitav naš život je snom zaokružen. To je bajka koja te rastuži kada se završi… Ne zato što nije srećan kraj, jer onda baš i ne bi bila prava bajka, već zato što je kraj. Kao urednik, morala sam da je pročitam nekoliko puta. I moram da priznam da je biti urednik ove knjige takođe posao iz bajke. Ovo je knjiga o Knjizi koja povezuje prijatelje… I sasvim sam sigurna da će povezati sve Nas", napisala je Beba.
(Mondo)