Presuda je donesena gotovo 30 godina nakon što je slavni reper ubijen u pucnjavi iz automobila, piše Gardijan. Poroti je za odluku trebalo oko tri sata većanja.
Slučaj se uveliko temeljio na brojnim Dejvisovim javnim priznanjima, a ključan je bio njegov detaljan opis ubistva u memoarima "Compton Street Legend" iz 2019. godine.
Šakur, rođen 1971. u NJujorku, proslavio se početkom devedesetih. Smatraju ga jednim od najuticajnijih repera u istoriji, a njegovi tekstovi bili su oštra kritika društvene nepravde, sistemskog rasizma i policijske brutalnosti. Imao je 25 godina kada je preminuo u bolnici, nekoliko dana nakon što je pogođen sa četiri metka u automobilu u blizini Las Vegas Stripa.
Dugogodišnji nedostatak odgovora o njegovoj smrti podstakao je brojne teorije o tome ko je bio umešan, zašto je slučaj ostao nerešen, pa čak i da li je Šakur uopšte mrtav.
Iako suđenje donosi konačnu presudu, porodica i obožavaoci i dalje žale zbog činjenice da je trebalo toliko dugo da se otkriju detalji o njegovoj smrti.
Pročitajte još
Foto: Bizuayehu Tesfaye/Las Vegas Review-Journal via AP, Pool
Tokom suđenja koje je trajalo nedeljama, tužioci Mark Diđakomo i Binu Palal ispitali su 25 svedoka. Neki od njih su se na sudu pojavili tek nakon sudskog naloga jer su oklevali da svedoče protiv Dejvisa. Ovaj 63-godišnjak bio je optužen kao organizator smrtonosne pucnjave, iako nije lično povukao okidač.
Pre hapšenja 2023. godine, godinama je u intervjuima i javnim istupima govorio o svojoj direktnoj umešanosti. NJegov advokat Majkl Sanft pokušao je te izjave da prikaže kao preterivanje čoveka koji je hteo da zaradi na interesu javnosti za nerešeni slučaj. Tužioci su kao dokaz priložili osam sati snimaka u kojima je Dejvis sopstvenim rečima opisao događaje iz noći 7. septembra 1996. godine.
Dejvis je u svojoj knjizi napisao da je planirao osvetu nakon što je reperova pratnja ranije te večeri u predvorju hotela MGM Grand pretukla njegovog nećaka Orlanda Andersona. Anderson, koji je ubijen dve godine kasnije u nepovezanom incidentu, bio je član suparničke bande iz Komptona.
Tupakova sestra zaplakala na sudu
Šakur i osnivač njegove izdavačke kuće, Marion "Šug" Najt, bili su u kazinu na bokserskom meču Majka Tajsona, gde je i došlo do sukoba sa Andersonom. Nakon toga krenuli su na jednu zabavu. Dok su stajali na semaforu, pored njih se zaustavio beli kadilak iz kojeg je, prema navodima istražitelja, otvorena vatra.
Dejvis je u knjizi potvrdio da je bio u tom automobilu i da je sa sobom imao pištolj Glok.
"To što su napali mog nećaka dalo nam je zeleno svetlo da im uzvratimo. Pak se na krive namerio", napisao je.
Asošiejted pres izveštava da je Tupakova sestra Sekiva Šakur zaplakala tokom čitanja presude, dok je Dejvisov sin rukom prekrio lice.
Foto: Javno vlasništvo
- Bilo mi je teško da osetim sreću kad znam da će neko toliko dugo biti u zatvoru - rekla je za AP ispred sudnice DŽesika Martin, obožavateljka koja je plakala.
- Ali onda sam pogledala Tupakovu porodicu i to me podsetilo na sve što su prošli. Jako je emotivno - dodala je.
Policija napravila više propusta
Sudija Karli Kirni zakazala je izricanje kazne za 13. oktobar. Tužioci nisu tražili smrtnu kaznu, a nakon presude su odustali od zahteva da se kazna uveća zbog povezanosti sa delovanjem bande. U Nevadi je za ubistvo prvog stepena predviđena kazna od 20 godina do doživotnog zatvora. Dejvis je najavio žalbu.
Članovi porodice godinama su se pitali zašto je istražiteljima trebalo toliko dugo da zaključe slučaj.
- Čekali smo 30 godina da možemo dostojanstveno da tugujemo - rekao je novinarima Šakurov rođak Zajd Akinjela.
- Mnogi ljudi ne mogu da počnu da tuguju dok ne shvate šta se i kako dogodilo njihovoj voljenoj osobi - poručio je.
Analiza Los Anđeles tajmsa iz 2015. detaljno je opisala policijske propuste. Vlasti nisu istražile Andersona uprkos saznanjima o sukobu, a odbile su i da provere dojavu člana reperove pratnje koji je tvrdio da može da identifikuje napadače. Taj je svedok ubijen nekoliko nedelja kasnije, izvestio je Tajms.
"Da nije napisao tu knjigu, verovatno nikada ne bi bio krivično gonjen"
Mnogi su ovaj slučaj isticali kao dokaz rasizma unutar pravosudnog sistema. Istražitelji su se, sa druge strane, branili time da je slučaj bilo teško dokazati zbog nedostatka fizičkih dokaza i jer su se suočili sa odbijanjem saradnje potencijalnih svedoka. Neki su i tokom ovog suđenja odbijali da svedoče pa sud morao da ih prisili na to prisiliti.
Na kraju je Dejvis, iako optuženi, postao glavni svedok tužilaštva.
- Da je odlučio da nikada ne napiše tu knjigu, verovatno nikada ne bi bio krivično gonjen za ovaj zločin - rekao je tužilac Diđakomo tokom suđenja.