Reč je o jegulji koja je čak 35 godina provela u bunaru, gotovo potpuno skrivena od pogleda i u gotovo potpunom mraku. Danas teži oko dva kilograma, a porodica je smatra delom svoje priče.

Prema rečima vlasnika bunara, Bahrudina Lekića, u bunar je dospela još kao mala, zajedno sa još jednom jeguljom, u okviru nekadašnje prakse koja se koristila za održavanje čistoće vode.

Nažalost, druga nije preživela, ali je ova uspela da opstane decenijama.

Nakon 35 godina, neobična stanovnica bunara danas teži oko dva kilograma. Živi u zatvorenom prostoru, gotovo bez svetlosti, koji joj je decenijama bio dom.

Još je neobičnije to što se bunar godinama ne koristi i zatvoren je, ali je jegulja ipak uspela da preživi.

Lekić pretpostavlja da se hrani insektima i drugim sitnim organizmima koji pronađu put do vode. Kako tačno uspeva da opstane u takvim uslovima, međutim, nije poznato.

 

 

Puštanje jegulja u bunare nekada je bila poznata praksa na području Zete i Tuzi. Ideja je bila da jegulje svojim načinom života doprinose održavanju vode u bunaru.

Vremenom je takva praksa gotovo potpuno nestala, pa je jegulja u bunaru porodice Lekić danas svojevrsni podsetnik na jedan stari običaj.

Za porodicu je ona odavno postala više od životinje koja živi u bunaru. Pretvorila se u deo porodične priče i svojevrsnu lokalnu atrakciju.

Bahrudin Lekić kaže da nema nameru da uznemirava svoju neobičnu stanovnicu. Ako se bunar jednog dana trajno zatvori, porodica planira da jegulju pusti u Skadarsko jezero.

Nakon 35 godina provedenih u dubokom i mračnom bunaru, smatraju da je vreme da dobije priliku za život u prirodnom okruženju.

- Zaslužila je svoju slobodu nakon toliko godina - rekao je Lekić.

Priča o jegulji iz naselja Vranj tako je sačuvala i delić nekadašnje tradicije ovog kraja, ali i neverovatan primer životinje koja je decenijama uspevala da preživi u gotovo potpunoj izolaciji.

(Klik.hr)

BONUS VIDEO: