Na Starom groblju u Nikšiću 29. oktobra okupilo se pedesetak ljudi da isprati Vasilisu Radojević, slikarku čiji su radovi izlagani od Beograda i Dubrovnika do Pariza i Londona.
Foto: Jutjub printskrin/PRVA Crna Gora
Sahranu je organizovao lokalni Centar za socijalni rad. Na groblju nije bilo oproštajnog govora, a posle ispraćaja o njoj su se javno oglasili kolektiv nikšićke Narodne kuhinje i NVO "Izvor života".
"NJena dela će ostati da žive"
Radojević je preminula u Nikšiću u 71. godini. U rodnom gradu provela je i poslednje godine, u kojima je, prema izveštajima posle njene smrti, živela u nemaštini.
Na sahranu su došli prijatelji, poznanici, umetnici i sugrađani koji su poštovali njen rad. U čitulji objavljenoj na portalu Umrli.me ljudi iz Narodne kuhinje zabeležili su i ko je organizovao ispraćaj i koliko je ljudi došlo.
Foto: umrli.me printskrin
- 29. oktobra 2026. godine sahranjena je naša umetnica Vasilisa Radojević, čiji su talenat i dela zaslužili mnogo više pažnje i priznanja. Nažalost, i njen odlazak obeležila je tužna stvarnost uz sahranu socijalnih službi i svega pedesetak sugrađana ispratilo ju je na poslednji počinak. NJena dela će ostati da žive, ali je gorak osećaj što se vrednost velikih ljudi često prepozna tek kada ih više nema - naveli su u čitulji.
Pred poslednji pozdrav slikarki pomenuli su Živka Nikolića. U nekoliko rečenica o dvoje umetnika iz istog grada stalo je i pitanje šta se događa sa stvaraocima kada prođu izložbe, premijere i godine u kojima ih javnost pamti.
- Sličnu sudbinu doživeo je i naš Živko Nikolić. Jer svi ih prepoznajemo kada ih više nema, a dok su živi, usamljeni, oni su zaboravljeni. Draga Vasilisa, počivaj u miru - poručili su iz Narodne kuhinje i NVO "Izvor života".
U Rimu se usavršavala, tamo je i nagrađena
Priče o njenom životu često su se zaustavljale na aristokratskim brakovima i rimskim palatama. U njenoj biografiji Rim je bio i grad u kojem je učila, izlagala i dobila nagradu za svoj rad. Slikarstvo je diplomirala na Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu, a potom se usavršavala u Rimu i Firenci. Još 1978. dobila je prvu nagradu za slikarstvo na beogradskoj akademiji. Četiri godine kasnije nagrađena je za crtež na Dubrovačkom likovnom salonu, a 1987. za izložbu u Rimu dobila je nagradu "Pajper", namenjenu mladim slikarima.
Foto: Jutjub printskrin/Marko Jo
U njenim slikama i crtežima ljudske figure našle su se u prizorima u kojima se prepliću stvarnost i fantastika. Samostalno je izlagala u Beogradu, Nikšiću, Dubrovniku, Splitu i na Sardiniji, a na grupnim izložbama njeni radovi stigli su do Pariza, Londona, Monaka i Madrida. Radila je i kao scenografkinja na Radio-televiziji Crne Gore.
Sestrić se oglasio posle sahrane
O ispraćaju je naknadno govorio i njen sestrić Nenad Uskoković, lekar i psihoterapeut iz Beograda. Porodica je, prema njegovim rečima, vest o tetkinoj smrti saznala preko društvenih mreža. U obraćanju je govorio i o odgovornosti porodice za to što je kontakt s vremenom prekinut.
- Nije bilo uobičajenog oproštajnog govora. Nije bilo porodične čitulje. Ostala su i pitanja o njenim poslednjim danima - rekao je Uskoković.
Foto: Jutjub printskrin/PRVA Crna Gora
U istom obraćanju vratio se na ono o čemu bi s njom danas razgovarao da ima priliku, na njene slike i na godine koje je provela između Beograda, Italije i Nikšića.
- Danas najviše žalim zbog razgovora koje nismo vodili. Zbog pitanja koja joj nisam postavio - rekao je.
(Kurir)