Poznato je pod nazivom “Fidži sirena”, a izlagano je u muzejima i na putujućim izložbama tokom 19. Veka. Predstavljano je kao “dokaz” postojanja mitskog bića koje se krije u morskim dubinama.
Neki su čak verovali da bi moglo da predstavlja “kariku koja nedostaje” između ljudi i vodenih stvorenja, u vreme kada su se naučnici suočavali s novim teorijama o evoluciji.
Međutim, kako objašnjava DŽek Dejli, predavač na Univerzitetu Kolorado, “Fidži sirena” nikada nije predstavljala nikakvu neobičnu biološku pojavu.
U pitanju je bila pažljivo osmišljena prevara, nastala tako što su spojeni gornji deo tela mladog majmuna i rep ribe.
- "Fidži sirena", kao spoj ljudskih i životinjskih karakteristika, folklora i nauke, spektakla i empirijskih saznanja, pokazuje kako je jedna prevara podstakla žestoke intelektualne rasprave u Americi 19. veka - objasnio je Dejli.
Pročitajte još
Ova neobična tvorevina prvi put je doneta u SAD tokom 19. veka, zahvaljujući preduzetniku i organizatoru spektakularnih izložbi P. T. Barnumu.
Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo
U Američkom muzeju je predstavljena kao “Najveća svetska senzacija“, uz tvrdnju da potiče sa ostrva Fidži.
Za razliku od prelepih sirena iz narodnih predanja, ovaj zastrašujući primerak namerno je napravljen tako da izaziva nelagodu kod posmatrača.
Barnum ga je svojevremeno opisao kao “ružan, isušen, crnkast i majušan primerak, dugačak oko 91 centimetar”. Kako je naveo, usta su mu bila otvorena, rep izvrnut, a ruke podignute, zbog čega je izgledalo kao da je stvorenje umrlo u velikim mukama.
Ipak, u to vreme mnogi posetioci bili su spremni da poveruju u neverovatne tvrdnje o prirodnoj istoriji i evoluciji, prenosi Dejli mejl.
Uprkos jezivom izgledu, lažna sirena postala je svetska senzacija i privlačila mase ljudi željnih da izbliza vide navodno čudesno otkriće.
Organizatori izložbi predstavljali su je kao “autentično biće” pronađeno u dalekim okeanima, koristeći fascinaciju javnosti egzotičnim stvorenjima i neistraženim delovima sveta.
Dok su pojedini posmatrači u njoj videli moguću “kariku u evolutivnom razvoju”, savremeni naučnici odbacuju takva tumačenja.
Detaljna ispitivanja pokazala su da je reč o veštačkoj tvorevini sastavljenoj od ostataka različitih životinja.
- "Fidži sirene", kakve su izlagane u Americi, predstavljaju tipičan primer lažiranih eksponata na putujućim vašarima, koji su privlačili pažnju viktorijanske publike zbog tadašnjih rasprava o evoluciji i nauci - zaključio je Dejli.
Koliko je Barnum bio uveren da može da ubedi javnost u autentičnost ovog “stvorenja” pokazuje i odlomak iz njegove autobiografije. U njemu je opisao kako je zatražio mišljenje jednog prirodnjaka o tome da li je životinja zaista prava.
- Odgovorio je da ne može ni da zamisli kako je napravljena, jer nikada nije video majmuna sa tako neobičnim zubima, rukama i šakama, niti mu je bio poznat slučaj ribe sa tako neobičnim perajima - napisao je Barnum.
Uprkos takvom mišljenju stručnjaka, Barnum je odlučio da, kako je naveo, “poveruje u sirenu“ - i nastavio da obmanjuje ostatak Amerike.
Zanimljivo je da su ranija skeniranja jednog drugog primerka “Fidži sirene” otkrila da je i on bio sastavljen od delova ribe, majmuna i reptila.
Tako je stvorenje koje je nekada predstavljano kao dokaz postojanja mitskih bića zapravo postalo jedan od najpoznatijih primera obmane u istoriji zabave i popularnih izložbi 19. veka.