Slava je molitveno proslavljanje jednog svetitelja kao zaštitnika jedne porodice i njenog molitvenog zastupnika pred Bogom. Suština slave je izražena u samom imenu: to je slavljenje Boga i proslavljanje svetih ugodnika Božijih u čijim likovima se otkriva i prava "slava" svakog ljudskog bića, odnosno njegova neprolazna lepota i njegovo bogoliko dostojanstvo, piše Zečević.
Glavna sadržina slave je blagodarenje i molitva Gospodu. Kao nekada, tako i danas, porodica koja slavi slavu predstavlja Crkvu u malom, jer kao što su svi bogoslužbeni činovi ogranci Evharistije - tako je i slava u porodičnom životu Srba produžena grana Evharistijske tajne, Liturgije.
Foto: N. Fifić
Kako i kada otac predaje slavu sinovima?
Ukoliko sinovi žive sa ocem u jednoj kući, onda svi zajedno slave slavu. Međutim, kada neko od sinova zasnuje svoju porodicu, oženi se i ne živi više sa ocem, on treba odmah da počne da u svom domu slavi Krsnu slavu. Sasvim je pogrešno, što pojedini danas, ne slave, izgovarajući se: živ mi je otac i on slavi. Znači, čim neko živi zasebno i ima svoju porodicu, dužan je da slavi svoju slavu, jer je slava zaštitnik domaćeg ognjišta, veliki Božiji blagoslov i zaštitnik svih ukućana.
Prve godine, kada sin zasnuje samostalno domaćinstvo, on dolazi kod oca na slavu. Kad se kolač iseče, otac iz svoje ruke predaje sinu jednu četvrtinu kolača, poljube se, jedan drugome čestitaju slavu, a otac poželi sinu da sa svojom ženom i decom, dugo i u zdravlju i dobrom raspoloženju slavi slavu. Sin nosi deo kolača kući, podeli ga sa svojom porodicom, a već naredne godine počinje redovno da slavi svoju Krsnu slavu.
(Eparhija.com)
BONUS VIDEO:
