Boj na Kosovu večita je i neiscrpna tema za istoričare, slikare, za stvaranje legendi i mitova, otkrivanje istine... Vele da Srbi jedini na svetu slave svoj poraz, veliča se žrtva Lazareva i junaka na Vidovdan, lome se koplja o tome da li su zvona na pariskom Notr Damu zvonila u čast srpske pobede, baš kao da li je Obilić zaista postojao... I postavlja se pitanje zašto Turci tu svoju pobedu ne slave ni dan danas?
Prof. dr Dragan Simeunović, redovni profesor Fakulteta političkih nauka, preneo je svoja saznanja iz vojnog muzeja u Istanbulu gostujući na TV Hram.
- Preporučujem svakome da ode tamo, to je ogroman muzej, jer oni su vojnička nacija. U nizu slika koje prikazuju turske pobede, nedostaje slika Kosovske bitke. I kada sam pitao ženu koja nas je vodila, iskusni je kustos, ona je rekla to nije bila turska pobeda! - kazao je profesor, pa nastavio:
Foto: D. Milovanović
- Blago vama, ono što vi ne smatrate pobedom, mi stalno vekovima pominjemo kao težak poraz. Pa kaže: "Molim vas, mi smo izgubili dva vladara, jednog sultana i prestolonaslednika koji je trebao da bude ustoličen. I vojska se vratila". Niko od vojske nije ostao da zadrži parče teritorije, a hronike pokazuju su koplja bila oborena, da nije bilo timpana i zurli, i svega onoga što ide uz minimalne pobede! Dakle, apsolutno nije bila pobeda i slike nikad biti neće.
Kosovska bitka se odigrala po julijanskom kalendaru 15. juna 1389. godine. Osmanlije je predvodio sultan Murat I sa sinovima Bajazitom i Jakubom Čelebijom, a suprostavili su im se Srbi koje su pod svoju komandu okupili knez Lazar Hrebeljanović, Vuk Branković, Vlatko Vuković Kosača. U predanju se ustalila priča o izdaji, koju pojedini istoričari pokušavaju da opovrgnu.
Pročitajte još
Foto: Z. Knežević, reprint TV Novosti
Taj boj u kojem je ubijen turski sultan, ali i srpski knez, u kojem je Bajazit usmrio brata Jakuba kako bi se domogao prestola - usporio je privremeno širenje Osmanskog carstva na Zapad.
Inače, Tvrko I Kotromanić, koji se krunisao u Mileševi za kralja Srba Bosne, Primorja i Humske zemlje, uzevši titularno ime svih Nemanjića - Stefan, pisao je o velikoj pobedi Hrišćana.