Dok rat u Iranu ulazi u svoj treći mesec, Kini se otvara prozor u uvid kako američke vojne sposobnosti funkcionišu pod paljbom, ali i koristan podsetnik da na bilo kom ratištu protivnik uvek ima značajnu ulogu u ishodu.
CNN je razgovarao sa nizom stručnjaka u Kini, Tajvanu i drugde o tome kako protekla dva meseca borbi u Persijskom zalivu i oko njega mogu uticati na ono što bi se moglo dogoditi u eventualnom sukobu koji bi suprotstavio Peking i Vašington.
Upozorili su da bi Kina mogla preceniti vlastitu vojnu moć, potceniti nedostatak ratnog iskustva i pogrešno proceniti koliko bi široke i ozbiljne posledice takav sukob imao.
Odbrambene slabosti i ofanzivni kapaciteti
Fu Ćianshao, bivši pukovnik kineskog ratnog vazduhoplovstva, rekao je da je njegova glavna pouka iz dosadašnjih borbi to da Narodnooslobodilačka vojska (PLA) ne sme zaboraviti na svoju odbranu, napominjući kako je Iran pronašao načine da zaobiđe američke raketne sisteme poput Patriota ili THAAD-a.
- Moramo uložiti značajne napore kako bismo identifikovali slabosti u našoj odbrani - rekao je Fu.
Pročitajte još
PLA je poslednjih godina ubrzano proširila svoje ofanzivne kapacitete, dodajući projektile s hipersoničnim jedrilicama koje mogu izbeći presretače, kao i platforme koje ih mogu lansirati. Kinesko ratno vazduhoplovstvo ubrzano dodaje nevidljive (stelt) lovce pete generacije i raspolagaće s oko 1.000 aviona J-20 – što je grubi ekvivalent američkim F-35 – kada deluju u načinu preciznih udara dugog dometa, prema britanskom istraživačkom centaru RUSI. Kina takođe radi na nevidljivom bombarderu dugog dometa, sličnom američkim modelima B-2 ili B-21.
Foto: PJF Military Collection/Alamy/Profimedia
Ipak, njena odbrana je druga priča.
Analitičari primećuju da je Iran uspeo da probije američku odbranu relativno primitivnom tehnologijom, uključujući jeftine dronove Šahed i povoljnije balističke projektile. Istovremeno, SAD su koristile mešavinu sofisticiranog oružja i jeftinije vođene municije za uništavanje svega — od lansera do mostova.
- To je hibridni pristup za koji se Peking mora pripremiti - rekao je Fu i dodao da "moraju dublje istražiti kako učinkovito zaštititi ključne lokacije, aerodrome i luke od napada i upada".
Foto: Sobhan Farajvan/Pacific Press/Shutterstock Editorial/Profimedia
Uloga dronova i "rat iscrpljivanja"
Kada je reč o mogućem sukobu SAD-a i Kine, Tajvan se često smatra potencijalnom žarišnom tačkom. Kineska vladajuća Komunistička partija obećala je "ponovno ujedinjenje" sa samoupravnom demokratijom, uprkos tome što nikada nije kontrolisala Tajvan. Ipak, kineski lider Si Đinping nije isključio upotrebu sile.
Tajvanski analitičari ističu da je Kina okupila vojsku koja može parirati SAD-u u visokoj tehnologiji, ali i Iranu u jeftinom ratovanju dronovima.
- Rakete dugog dometa i rojevi dronova definitivno će igrati ključnu ulogu u kineskim združenim vojnim operacijama protiv Tajvana - izjavio je za CNN Čie Čung, saradnik na tajvanskom Institutu za istraživanje nacionalne odbrane i bezbednosti.
Foto: Depositphotos/Oleksandr_Gusev
Ipak, hoće li ta ključna uloga biti dovoljna za pobedu u ratu preko Tajvanskog moreuza?
Kina je vodeći svetski proizvođač dronova, a broj bespilotnih sistema koje njeni proizvođači mogu proizvesti je zapanjujuć, smatraju analitičari.
- Kineski civilni proizvođači imaju kapacitet da se u manje od godinu dana preustroje za proizvodnju milijardu naoružanih dronova godišnje - stoji u izveštaju o kineskom programu dronova iz 2025. na analitičkoj platformi War on the Rocks. Neki upozoravaju da Tajvan nije spreman da se suoči sa takvim brojkama. Nedavni izveštaj vladinog nadzornog tela navodi da su trenutne protivmere tajvanske vojske protiv dronova „neefikasne“ i predstavljaju „veliki bezbednosni rizik“ za kritičnu infrastrukturu i vojne baze.
Ipak, Tajvan ne stoji skrštenih ruku i preduzima korake za poboljšanje tih protivmera. Gin Su, generalni direktor vodećeg tajvanskog proizvođača dronova Thunder Tiger, pozvao je na veća ulaganja u sposobnost Tajvana za masovnu proizvodnju.
- Moramo proizvoditi kontinuirano, danju i noću, kako bismo se suprotstavili neprijateljima - rekao je.
Foto: Alexander Polegenko/Zuma Press/Profimedia
SAD takođe uče, te postoji svest da bi se u sukobu na Pacifiku mogle naći u ulozi branitelja, a ne napadača. Dronovi čine ratovanje mnogo skupljim za ofanzivnu stranu, rekao je admiral Semjuel Paparo, zapovednik američkog Indo-pacifičkog zapovedništva, na saslušanju u Senatu u aprilu.
Da dođe do borbe oko Tajvana, ostrvo ili SAD mogli bi koristiti dronove za gađanje kineskih brodova ili aviona koji bi prevozili stotine hiljada vojnika PLA (PLA) preko moreuza radi napada i okupacije. Svaki brod ili avion, zajedno sa trupama koje nosi, neuporedivo je skuplji od dronova koji bi mogli da ih unište. Taj faktor odvraćanja vidljiv je u ratu sa Iranom, gde je američka mornarica, oprezna zbog iranskog asimetričnog ratovanja, retko slala brodove kroz Ormuski moreuz u Persijski zaliv.
Peking je gotovo sigurno primetio da se Paparo zalagao za popunjavanje Tajvanskog moreuza hiljadama dronova u vazduhu, na vodi i pod morem, kako bi PLA imala poteškoća sa prelaskom vodenog puta.
Foto: Ronnie Chua/Alamy/Profimedia
To je ključna stvar za sve vojske koje izvlače pouke iz rata u Iranu: vaš neprijatelj takođe uči. I mogao bi primeniti te lekcije na načine koje ne očekujete. Više od dva meseca nakon početka rata u Iranu, mnogi analitičari i dalje se čude što ratne vođe u Vašingtonu nisu planirale iransko zatvaranje Ormuskog moreuza. Drugi se pitaju kako iranska vlada još uvek funkcioniše s obzirom na vojni poraz koji je pretrpela, ali vide jasne lekcije za Peking.
- Taktičke pobede nisu jednake političkim ishodima - rekao je za CNN Krejg Singlton, viši saradnik u nestranačkoj Fondaciji za odbranu demokratija (FDD).
- Vojni pritisak nije se direktno pretočio u trajno političko rešenje. Za Kinu to potvrđuje temeljnu lekciju: uspeh na bojnom polju ne proizvodi automatski krajnje stanje koje želite.
Zatim, tu je nešto što kineska vojska jednostavno nema: borbeno iskustvo. PLA (PLA) se nije suočila sa pravom paljbom još od rata sa Vijetnamom u februaru 1979. Od tada su američke snage imale opsežne kampanje u Iraku (dva puta), Avganistanu, te brze borbene akcije na mestima poput Kosova i Metohije i Paname.
Foto: Li Ming/Xinhua News/Profimedia
- Ovako izgleda pravi rat - rekao je o iranskom sukobu kineski vojni analitičar Song Zongping.
Ako bi se Kina upustila u sukob sa SAD-om u sledećoj deceniji, Vašington bi zadržao velik broj osoblja koje je prošlo borbu u trenutnom sukobu u Persijskom zalivu ili u planiranju te kampanje. Izgubili su saborce, imovinu, postigli nadmoćne pobede i izveli precizno ratovanje na visokom nivou. Američke snage pritom su se tokom rata prilagođavale situaciji na terenu – od prelaska sa vazdušnih udara na blokadu iranskih luka do jačanja zaštite aviona nakon gubitka važne opreme poput AWACS-a – dok analitičari upozoravaju da nije jasno bi li kineska vojska jednako brzo reagovala u stvarnom ratnom sukobu.
Dru Tompson, viši saradnik na Školi međunarodnih studija S. Rajaratnam u Singapuru, ponudio je istorijski primer iz poslednjeg puta kada su se SAD i Kina direktno sukobili – u Korejskom ratu.
Kina je imala bolje borbene avione, MiG-ove 15 sovjetske proizvodnje. Ipak, američki piloti, iako su leteli u inferiornijim F-86, bili su uspešniji jer su mnogi doneli iskustvo iz Drugog svetskog rata. Lekcija je bila da će „izvrstan pilot u prosečnom avionu uvek pobediti prosečnog pilota u izvrsnom avionu“, rekao je Tompson.
Još jedna pouka iz Irana je da ratovi na ovom nivou, koji uključuju veliku silu i onu nižeg ranga, ne mogu uvek biti uredne operacije koje završavaju tako što specijalne jedinice usred noći ugrabe predsednika.
- Iranska sposobnost da ugrozi ključne trgovačke rute i globalne lance snabdevanja pokazuje koliko se brzo lokalni rat može pretvoriti u međunarodnu krizu - rekao je Singlton, upozorivši da bi sukob oko Tajvana odmah pogodio svetsku trgovinu, snabdevanje energijom i brojne druge države na teško predvidive načine.