Uticajni američki medij "Blumberg" objavio je danas popodne kompletan nacrt sporazuma između Sjedinjenih Država i Irana, čime je ovaj dokument više nije samo nezvanično "ispitivanje terena".
Tekst od 14 tačaka o kome je izvestio Blumberg je potpuno, od reči do reči, identičan nacrtu koji je juče ekskluzivno objavila arapska televizija Al Arabija. Ova potvrda iz vrha zapadnog finansijskog i političkog novinarstva otklanja svaku sumnju u autentičnost dokumenta i definitivno dokazuje da Vašington i Teheran u rukama imaju dogovoreni tekst koji fundamentalno menja geopolitičku arhitekturu Bliskog istoka.
Foto: Sobhan Farajvan/PACIFIC P/Sipa Press/Profimedia
Potpisivanje u petak u Švajcarskoj
Pored potvrde autentičnosti, Blumberg donosi i konkretne detalje koje arapski mediji juče nisu imali - dokument je zvanično registrovan kao nacrt memoranduma, a njegovo zvanično potpisivanje zakazano je za ovaj petak, 19. jun, u Švajcarskoj.
Ovim činom formalno počinje strogo definisan period do 60 dana pregovora koji bi trebalo trajno da okončaju rat, deblokiraju ključne energetske rute poput Ormuskog moreuza i postave novi okvir za iranski nuklearni program.
Foto: Allison Robbert/Pool via CNP/MediaPunch/Stringershub Inc./Profimedia, Depositphoto/stuartmiles
Ogroman trijumf za Teheran
Prema rečima analitičara, takav sporazum predstavlja ogroman geopolitički i finansijski trijumf za Teheran. Prema dokumentu, Iran i SAD, zajedno sa svojim saveznicima u tekućem ratu, proglasili bi trenutni i trajni kraj rata na svim frontovima, uključujući i Liban.
Sporazum predviđa međusobno poštovanje suvereniteta, nastavak pregovora o konačnom sporazumu u roku od najviše 60 dana, ukidanje američke pomorske blokade, obnavljanje brodskog saobraćaja, povlačenje američkih snaga iz okolnih područja nakon konačnog sporazuma, izuzeća za izvoz iranske nafte, oslobađanje zamrznute iranske imovine i plan ekonomske obnove Irana vredan najmanje 300 milijardi dolara.
Foto: Amin Bre/Alamy/Profimedia
Iran će dobiti 300 milijardi dolara, i to je samo početak
U dokumentu, Iran bi ponovio da nikada neće proizvoditi nuklearno oružje, dok bi pitanje obogaćenog materijala i druga nuklearna pitanja bila rešena u konačnom sporazumu. Do tada, obe strane bi zadržale status kvo, Iran u nuklearnom programu, a SAD u sankcijama i vojnom raspoređivanju u regionu. Konačni sporazum trebalo bi da bude ratifikovan obavezujućom rezolucijom Saveta bezbednosti UN.
Sporazum postavljen na ovaj način izgleda kao ogromna pobeda za Iran. Teheran bi dobio ukidanje pomorske blokade, obnavljanje izvoza nafte, pristup zamrznutoj imovini, izglede za ukidanje sankcija i plan ekonomske obnove vredan najmanje 300 milijardi dolara, dok je u ovoj fazi potrebno samo ponoviti tvrdnju da neće proizvoditi nuklearno oružje i održavati status kvo u nuklearnom programu dok se ne postigne konačni sporazum, i otvaranje Ormuza za sve brodove u roku od 30 dana.
Sporazum od 14 tačaka
Pročitajte svih 14 tačaka sporazuma:
Teheran je dobio šta je želeo
Ako se nacrt potvrdi u ovom obliku, njegovo političko značenje je teško odvojiti u dubljoj analizi od činjenice da Iran dobija većinu onoga što je strateški najvažnije za Teheran. Dokument ne predviđa trenutno demontiranje iranskog nuklearnog programa, ne zahteva predaju obogaćenog materijala pre konačnog sporazuma i ne uvodi nove mehanizme pritiska u ovoj fazi. Umesto toga, najosetljivija nuklearna pitanja ostavlja za dalje pregovore, dok Iran do tada održava status kvo.
S druge strane, američke obaveze u nacrtu su veoma konkretne i vremenski ograničene. SAD bi odmah ukinule pomorsku blokadu, dozvolile izvoz iranske nafte i petrohemijskih proizvoda, otvorile put za oslobađanje zamrznute iranske imovine i prihvatile pregovore o ukidanju sankcija. Pored toga, dokument predviđa plan za ekonomsku obnovu Irana sa finansiranjem od najmanje 300 milijardi dolara, što je jedna od politički najtežih tačaka za Vašington i njegove saveznike.
Regionalni deo nacrta je takođe važan. Kraj rata ne bi se odnosio samo na Iran i SAD, već i na sva bojišta, uključujući i Liban. Ovo bi takođe, barem indirektno, u sporazum ugradilo zaštitu regionalnih saveznika Irana od nastavka neprijateljstava. Istovremeno, planirano povlačenje američkih snaga iz okolnih područja nakon konačnog sporazuma dodatno bi ojačalo iranski utisak da je Teheran izdržao pritisak i primorao Vašington da pregovara o novoj regionalnoj ravnoteži.
Ozbiljan udarac Izraelu
Upravo zato dokument izgleda kao ozbiljan udarac Izraelu, iako se ta zemlja eksplicitno ne pominje u nacrtu. Izrael bi, kroz formulaciju o saveznicima SAD u tekućem ratu, bio uključen u prekid neprijateljstava, uključujući i Liban. Ako bi takav tekst bio potvrđen u konačnom sporazumu, to bi značilo da izraelska strategija maksimalnog pritiska na Teheran nije dovela do kolapsa iranskog režima ili neposrednog demontiranja ključnih delova iranskog nuklearnog programa.
Foto: Andy Dean Photography/Alamy/Profimedia
Uprkos svemu ovome, ovaj nacrt, barem prema objavljenom tekstu, ne izgleda kao dokument u kojem Iran plaća visoku cenu za okončanje rata. Više liči na dogovor gde Teheran prihvata otvaranje plovnih puteva i ponavlja da neće proizvoditi nuklearno oružje (što je zapravo, barem nominalno, situacija kakva je bila pre rata), dok zauzvrat dobija ukidanje blokade, ekonomsko olakšanje, pristup novcu i međunarodno priznatu pregovaračku poziciju.
(Indeks)