Izraz "američki san" skovan je 1930-ih i često se poistovećuje sa porodicama iz predgrađa, sigurnim poslovima i odmorima na plaži. Nova Galupova anketa pokazala je da 69 posto Amerikanaca i dalje smatra da može da ostvari taj ideal - što je velika brojka, ali i pad od četiri posto u odnosu na 2024. godinu.
Emili Micner iz Milkenovog Centra dodala je da se pojam "američkog sna" često pogrešno svodi na usko definisan pojam poput vlasništva nad domom ili društvenog napretka, dok većina ispitanika, kad im se postavi otvoreno pitanje, to zapravo povezuje sa slobodom i pravima pojedinca.
Piter Lodž, direktor Škole za medije i javne poslove na Univerzitetu DŽordž Vašington, ocenjuje da je američki san oduvek bio pomalo neuhvatljiv pojam te da je zanimljivo koliko se ispitanika ipak slaže oko njegovih širih obrisa - da 'san' nije predmet poput kuće ili enormnog bogatstva, nego ideja poput slobode.
Foto: titoOnz/Alamy/Profimedia
Lodž je poručio da anketa pokazuje kako je put do 'sna' oštećen, ali popravljiv i da Amerikanci žele samo poštenu priliku za njegovo ostvarenje, čak i kad smatraju da je sistem namešten kako bi ga samo retki realizovali.
Podaci pokazuju i da 58 posto Amerikanaca 'san' opisuje kao "nedovršen", što je stav koji u sličnim postocima dele republikanci, demokrate i nezavisni birači, što ga čini jednim od retkih pitanja koja premošćuju stranačke podele u polarizivanoj političkoj klimi.
Pročitajte još
Nedosanjan san
Iza pada poverenja stoji dugoročan ekonomski trend koji je dokumentovao ekonomista Rej Četi sa Univerziteta Harvard.
Prema njegovom istraživanju sprovedenom u sklopu projekta "Spoznaje mogućnosti", udeo dece čija su primanja u starosti od 30 godina realno veća od primanja njihovih roditelja pao je sa oko 90 posto za generaciju rođenu 1940. na svega 50 posto za generaciju rođenu 1984., što znači da je za mlađe generacije Amerikanaca izgled da finansijski nadmaše roditelje postao gotovo nemoguća misija.
Četi je taj nalaz opisao kao urušavanje jedne od temeljnih odrednica američkog sna, prema kojoj deca treba da imaju viši životni standard od svojih roditelja.
Foto: Profimedia
Istorijski trend potvrđuje i dugoročno praćenje javnog mnijenja: dok je 1998. čak 81 posto Amerikanaca smatralo da postoji "obilje prilika za napredovanje", taj je udeo do 2019. pao na oko 70 posto, a prema istraživanju Pju Risrč Centera iz 2024., tek 53 posto Amerikanaca veruje da je 'san' i dalje moguć.
Anketa iz 2026. otkriva i izraženu dohodovnu podelu u percepciji 'sna'. Ranija Galupova merenja pokazala su da san ostvarivim smatra 80 posto ispitanika iz domaćinstava sa prihodima od 100.000 dolara i više, nasuprot 61 posto onih iz domaćinstava sa prihodima ispod 40.000 dolara.
Otporna ideja
Generacijski jaz posebno je izražen kod najmlađih Amerikanaca. Prema anketi CNBC-ja i SurviMankija, 42 posto pripadnika generacije Z smatra da san nije dostupan svima, već tek nekolicini.
Lindzi Polak, autorka i predavačica čija se istraživanja bave međugeneracijskim odnosima na radnom mestu, upozorava da ljudi koji žele "život kakav su imali njihovi roditelji" to danas više ne mogu uvek da postignu, no dodaje da Amerikanci i dalje vide priliku - ne nužno u jednom poslu ili jednoj komppaniji za ceo život, nego u sposobnosti da ostanu prilagodljivi i pronađu ono što im je smisleno u karijeri.
Pojedini ekonomisti upozoravaju da bi generacija Z mogla da postane prva u novijoj američkoj istoriji kod koje bi većina mogla da ostane bez ikakve mogućnosti da ostvari neku varijantu američkog sna, suočena sa kombinacijom nestabilnog tržišta rada, automatizacije, veštačke inteligencije i posledica pandemije.
Lična svedočanstva iz cele zemlje odražavaju tu podeljenost između razočaranja i upornosti.
"Moram da radim 75 sati nedeljno da bih preživeo"
Vlasnik bara iz Pensilvanije DŽerial Jang opisuje da danas treba raditi 65 do 75 sati nedeljno samo da bi se preživelo, za razliku od 1980-ih i 1990-ih, kad to nije bio slučaj.
"Ja američki san definišem kroz naporan rad", izjavio je za AFP 60-godišnji prodavac voća Rejnaldo Gutierez Iglesias, koji je rođen na Kubi, a u Majamiju živi već 15 godina. "Ova zemlja nudi velike prilike. Pruža put do ostvarenja onoga što želite. No, američki san se ostvaruje malo po malo", kazao je. "Bilo je trenutaka kada sam radio dva ili tri posla. Morao sam da izdržavam celu porodicu, no i dalje mu težim".
Vaspitačica Karisa Tavasoli iz Atlante, s druge strane, smatra da uprkos manama sistema i dalje živi taj san zahvaljujući sigurnosti i slobodama koje joj Sjedinjene Države pružaju.
Iako poverenje u dostupnost sna slabi, istraživači poručuju da sama ideja ostaje vrlo otporna - Amerikanci se, uprkos dubokoj stranačkoj podeli oko gotovo svega drugog, i dalje slažu da je vredno za nju se boriti.