Sutra zaboravite na sređivanje kuće. Nemojte se svđati, nemojte da šijete, obeležite dan Svetog Ilije kako dolikuje.
Postoje praznici koji nas podsete da usporimo. Da se posvetimo porodici, da sa decom odemo u Crkvu, da se okupimo na porodičnom ručku. Da odložimo čišćenje, spremanje, da, okupimo porodicu i na trenutak zaboravimo na obaveze. Jedan od takvih je i praznik Svetog proroka Ilije, koji Srpska pravoslavna crkva obeležava 2. avgusta.
U narodu je poznat kao Ilija Gromovnik. Verovalo se da upravlja gromovima i munjama, zbog čega su ga naši preci posebno poštovali. Kada bi osvanuo njegov dan, mnogi nisu gledali šta još moraju da završe, već su smatrali da je važnije sačuvati mir u domu nego završiti posao.
– Na Svetog Iliju treba izbegavati teške fizičke poslove. Ne ide u njivu, kosa se ne nosi u polje, a sekire se ne uzimaju u ruke do narednog dana – savetuje baka Bosa iz Užica.
Ne perite veš i ne šijte
Od malena su je učili da se na dan Svetog Ilije ne reda naporni i teški poslovi:
Pročitajte još
– To je dan da se okupi porodica uz nedlejni ručak, da se ode u Crkvu, da se pomolimo. Tako danas radi i moja ćerka Smiljana, njena porodica sve radi po običaju.
Kada je reč o običajima, žene izbegavaju da na ovaj praznik peru veš, ne šiju i ne započinju veliko spremanje kuće. To nije crkveno pravilo, već običaj koji se vekovima čuva u mnogim porodicama kao znak poštovanja prema velikom prazniku.
Još jedan običaj važno je ispoštovati. Pazite da ne povisite glas, da se svađate. Ako postoji nesporazum, bolje ga je ostaviti za neki drugi dan. Umesto svađe, govorili su, treba izgovoriti lepu reč, pružiti ruku pomirenja i sačuvati mir među ukućanima.
Postojao je još jedan običaj koji se i danas može čuti u mnogim krajevima Srbije. Tog dana ne pozajmljuje se novac niti se iz kuće iznose važnije stvari. Verovalo se da bi se sa njima mogla izneti i porodična sreća i blagostanje. Iako Crkva ovakva verovanja ne propisuje, ona su ostala deo narodnog predanja.
Ako zagrmi, bežite u kuću
Ako na Svetog Iliju zagrmi, narod kaže da se svetitelj „vozi nebom“. Nekada su ljudi tada gasili sve poslove, ulazili u kuću i molili se da oluja zaobiđe njihove domove i letinu. Upravo zbog toga ovaj praznik prati posebno poštovanje prema prirodi i njenoj snazi.
Ono što Crkva ističe kao najvažnije jeste da praznik provedemo u miru, uz molitvu, liturgiju, dobra dela i porodicu. Sve ostalo pripada bogatoj narodnoj tradiciji, koja je sačuvala uspomenu na vreme kada su ljudi živeli mnogo bliže prirodi i više slušali mudrost svojih predaka.
Možda je upravo zato Sveti Ilija i danas jedan od onih praznika koji nas podseća da nije sve u poslu i obavezama. Nekada je dovoljno da usporimo, okupimo svoje najmilije oko stola, pozovemo nekoga sa kim se dugo nismo čuli i provedemo dan u miru. Upravo to je poruka koju su nam ostavili naši stari.