Promatranja su započela u martu, kada je kineski svemirski teleskop Ajnštajn prob (Einstein Probe) zabeležio kratkotrajnu pojavu rendgenskih zraka, nastalu kada je udarni talas, prouzrokovan eksplozijom u jezgru umiruće zvezde, prošao kroz njenu površinu.

Veruje se da se isto događa u svakoj supernovi, ali je taj fenomen vrlo teško uočiti zbog kratkog trajanja. Poslednji put ovakav događaj zabeležen je 2008. godine.

- Morate imati sreće da ga ulovite u stvarnom vremenu - kazao je astronom Brendan O’Konor sa Univerziteta Karnegi Melon u Pitsburgu, glavni autor jednog od dvaju naučnih radova o supernovi objavljenih u časopisu Astrophysical Journal Letters.

- Udarni talas možete shvatiti kao radar: dok prolazi spoljnim slojevima zvezde i bilo kakvom materijom u blizini, ostavlja otisak koji uočavamo u rendgenskim zracima. Možemo iskoristiti te zrake kako bismo dobili neviđeni uvid izbliza u zvezdu koja je na rubu urušavanja - rekla je astronomkinja DŽilijan Rastinedžad sa Univerziteta Merilend, glavna autorka druge studije.

Bila je oko 30 puta veća od Sunca

Naučnici su angažovali više teleskopa, uključujući rendgenski teleskop Čandra i niz zemaljskih instrumenata, kako bi nastavili da promatraju zvezdu gotovo tri meseca, sve dok se supernova nije pomaknula iza našeg Sunca.

Zvezda se nalazila otprilike 500 miliona svetlosnih godina od Zemlje, u relativno bliskoj galaksiji. Svetlosna godina je udaljenost koju svetlost pređe u godini dana, odnosno 9,5 biliona kilometara.

Procenjuje se da je zvezda, pre nego što je postala supernova, bila oko 30 puta veća od Sunca.

Veruje se da je eksplozija za sobom ostavila crnu rupu, odnosno gusto telo sa gravitacijom toliko snažnom da joj čak ni svetlost ne može pobeći.

Rojters

BONUS VIDEO: