Sistem je nastao nakon Kubanske raketne krize 1962. godine, kada se svet našao na ivici nuklearnog rata, a spora i nesigurna komunikacija između dve supersile putem pisama i posrednika pokazala se kao potencijalno opasna.
Foto: Depositphotos/Maksym Yemelyanov
Cilj uspostavljanja posebne linije bio je da Vašington i Moskva dobiju brz, pouzdan i direktan kanal komunikacije i tako smanje mogućnost da nesporazum između dve nuklearne sile preraste u otvoreni sukob.
Pregovori o njenom uspostavljanju počeli su u aprilu 1963, a sporazum je potpisan 20. juna iste godine u Ženevi. Prvi test linije obavljen je 30. avgusta 1963, kada su razmenjene poruke između Pentagona i Moskve, čime je počeo njen operativni rad.
Linija je povezivala Vašington sa Moskvom preko Londona, Kopenhagena, Stokholma i Helsinkija, koristeći podmorski kabl i radio-veze. Za komunikaciju su korišćeni teleprinteri kojima su slate šifrovane pisane poruke.
„Crveni telefon“ zapravo nije bio telefon
Iako je ostao poznat pod nazivom „crveni telefon“, između Kremlja i Bele kuće zapravo nikada nije postojao čuveni crveni aparat sa kojeg bi lideri dve supersile direktno pozivali jedan drugog.
Pročitajte još
Reč je prvobitno bila o sistemu teleprintera koji je omogućavao pisanu komunikaciju. Predstava o crvenom telefonu nastala je uglavnom zahvaljujući medijima i popularnoj kulturi, u kojoj je postao simbol direktne komunikacije Vašingtona i Moskve u trenucima kada svetu preti nuklearni sukob.
Američka strana slala je poruke na engleskom, a sovjetska na ruskom jeziku, uz stroge bezbednosne protokole.
Linija se pokazala značajnom tokom brojnih međunarodnih kriza. Korišćena je, između ostalog, tokom Šestodnevnog rata 1967. i Jomkipurskog rata 1973. godine, kada je direktna komunikacija dve supersile trebalo da smanji opasnost od šire eskalacije.
Sistem je tokom decenija modernizovan. Satelitske veze dodate su 1971. godine, tokom osamdesetih uvedeni su faks uređaji, a od devedesetih godina komunikacija se odvija i putem bezbednih digitalnih sistema.
„Crveni telefon“ tako je postao jedan od najprepoznatljivijih simbola Hladnog rata, ali istovremeno i simbol pokušaja dve nuklearne sile da čak i u trenucima najveće konfrontacije zadrže direktan kanal za dijalog.
Komunikaciona linija između SAD i Rusije nastavila je da postoji i nakon raspada Sovjetskog Saveza, u modernizovanom obliku, kao kanal namenjen komunikaciji u kriznim situacijama.
Index.hr