Istraživanje je pokazalo da fizičko prisustvo ljudi može da utiče na divlje životinje podjednako snažno kao promene koje je čovek napravio u prirodi. Međutim, nisu sve vrste reagovale jednako – vukovi, belorepi jeleni i kanadski ždralovi pokazali su potpuno različite obrasce ponašanja.
Naučnici sa Univerziteta Kalifornije u Santa Barbari, Smitsonijanovog Nacionalnog zoološkog vrta i Instituta za konzervacionu biologiju i Univerziteta Jejl povezali su GPS podatke o sisarima i pticama sa anonimizovanim lokacijskim podacima mobilnih telefona širom Sjedinjenih Američkih Država.
Analizirali su nedeljne podatke o kretanju 4.581 životinje iz 37 vrsta na kontinentalnom delu SAD. Poređeni su isti periodi tokom 2019. i 2020. godine, što je omogućilo da se ponašanje životinja pre pandemije uporedi sa njihovim reakcijama tokom ograničenja uvedenih zbog kovida 19.
Kako prenosi ScienceDaily, studija objavljena u časopisu „Science“ pokazala je da divlje životinje ne reaguju samo na sredinu koju je čovek izgradio i izmenio već i na to da li se ljudi fizički nalaze u njihovoj blizini.
- LJudi imaju složene uticaje na divlje životinje – od našeg fizičkog prisustva do načina na koji preoblikujemo staništa – ali ne možemo da razumemo naš puni uticaj bez informacija o oba faktora - rekla je jedna od vodećih autorki studije Rut Oliver, docentkinja na Bren školi za nauku i upravljanje životnom sredinom Univerziteta Kalifornije u Santa Barbari.
Pročitajte još
Foto: Depositphotos/OndrejProsicky
Mobilni telefoni otkrili gde su se ljudi zaista kretali
Pandemijska ograničenja dramatično su promenila mesta na kojima su se ljudi kretali i način na koji su koristili prostor. Tako je nastao redak prirodni eksperiment koji je istraživačima omogućio da razdvoje uticaj fizičkog prisustva ljudi od posledica trajnih promena u životnoj sredini.
Praćenje životinja pomoću GPS uređaja bilo je relativno jednostavno. Mnogo veći izazov predstavljalo je precizno utvrđivanje mesta na kojima su se ljudi zaista nalazili, jer detaljni javni podaci o njihovim lokacijama i kretanju uglavnom nisu dostupni naučnicima.
Ranija istraživanja odnosa ljudi i divljih životinja zato su se često oslanjala na posredne pokazatelje, poput urbanizacije, poljoprivrede ili podatka da li su tokom pandemije na određenom području važila ograničenja kretanja. Takvi pokazatelji pružaju određene informacije o ljudskim aktivnostima, ali ne otkrivaju kako se ljudi zaista kreću.
Istraživači su zbog toga koristili anonimizovane geolokacijske podatke mobilnih telefona, precizne na nivou naselja. Prema navodima naučnog tima, ovo je prvi put da su takvi podaci upotrebljeni za ispitivanje uticaja neposrednog prisustva ljudi na kretanje životinja.
Foto: Depositphotos/predrag1
- Podaci sa mobilnih telefona koje smo koristili postali su dostupni istraživačima tokom pandemije kako bi pomogli u otkrivanju posledica zatvaranja zbog kovida 19 - rekao je drugi vodeći autor studije Skot Janko, ekolog istraživač u Smitsonijanovom Nacionalnom zoološkom vrtu.
On je objasnio da te informacije obično zadržavaju privatne kompanije, zbog čega je pandemija pružila retku priliku da se precizno izmeri uticaj ljudskog prisustva na divlje životinje.
- To nam je omogućilo da pokažemo da prilikom izrade pouzdanih planova zaštite treba uzeti u obzir više od samih promena zemljišta - naveo je Janko.
Prisustvo ljudi uticalo na većinu proučavanih vrsta
Naučnici su ispitivali kako ljudska aktivnost utiče na veličinu prostora koji životinja koristi, ali i na njenu ekološku nišu, odnosno način na koji koristi staništa i raspoložive resurse.
Kod većine proučavanih vrsta uticaj čoveka nije mogao u potpunosti da se objasni samo promenama predela. Neposredno prisustvo ljudi takođe je imalo važnu ulogu.
Čak 57 odsto analiziranih vrsta reagovalo je i na prisustvo ljudi i na promene koje je čovek napravio u prostoru.
Prisustvo ljudi bilo je povezano sa promenom veličine korišćene teritorije ili ekološke niše kod 67 odsto vrsta sisara i 68 odsto vrsta ptica.
Foto: Depositphotos/LuaAr
Ova dva oblika ljudskog uticaja često su delovala zajedno. Reakcija životinje na ljude delimično je zavisila od toga koliko je okolni predeo već bio izmenjen. Istovremeno, uticaj promenjenog predela zavisio je i od broja ljudi koji su se u njemu nalazili.
Na kombinaciju prisustva ljudi i promena u staništu smanjenjem prostora koji koriste reagovalo je oko 67 odsto vrsta sisara i 41 odsto vrsta ptica.
Životinje su bile posebno osetljive na ljude u područjima sa relativno malo izgrađene infrastrukture. Prisustvo ljudi imalo je snažniji uticaj u nacionalnim parkovima nego u gradovima.
Vukovi, jeleni i ždralovi reagovali različito
Nije otkriven obrazac ponašanja koji bi važio za sve životinjske vrste. Rezultati su pokazali da svaka vrsta na svoj način reaguje na prisustvo ljudi i promene u okruženju.
Vukovi su se ponašali drugačije od mnogih drugih proučavanih životinja. Prostor koji su koristili širio se u prisustvu ljudi, što bi moglo da bude povezano sa njihovim dugim i teškim odnosom sa čovekom. Naučnici pretpostavljaju da su se možda raspoređivali na većem području ili prelazili duže razdaljine kako bi se udaljili od ljudskih aktivnosti.
Belorepi jeleni pokazali su drugačiji obrazac. NJihova ekološka niša širila se kako je predeo postajao više izmenjen, ali se sužavala kako je raslo prisustvo ljudi.
Foto: Depositphotos/imagebrokermicrostock
Kanadski ždralovi reagovali su suprotno od belorepih jelena. Te razlike pokazuju zašto iste mere zaštite ne mogu jednako da se primenjuju na sve vrste.
- Ovi nalazi naglašavaju presudan značaj zaštite prilagođene pojedinačnim vrstama. Svaka vrsta ima drugačije potrebe u pogledu staništa, sopstvene obrasce ponašanja i suočava se sa jedinstvenim pretnjama - rekla je Oliver.
Kako je navela, efikasna zaštita zahteva razumevanje posebnih izazova sa kojima se suočava svaka životinjska vrsta.
Istraživanje je deo međunarodne Inicijative za biološko praćenje tokom kovida 19, pokrenute kako bi se utvrdilo kako su životinje reagovale kada su pandemijska ograničenja naglo promenila ljudske aktivnosti. Naučnici su taj neuobičajeni period nazvali „antropauza“.
Ranija istraživanja u okviru inicijative zabeležila su rasprostranjene promene u ponašanju sisara širom sveta, velike promene u pomorskom saobraćaju i pokazala koliko je važno neposredno meriti kretanje ljudi prilikom proučavanja divljih životinja u antropocenu – periodu u kojem ljudske aktivnosti snažno utiču na Zemlju.
U široj međunarodnoj saradnji učestvovalo je 600 partnera, koji su prikupili milijardu zapisa o lokacijama približno 13.000 životinja kako bi proučili uticaj ljudskih aktivnosti na divlji svet.
Foto: Depositphotos/mazikab
Novi rezultati pokazuju da kombinovanje GPS podataka o životinjama sa lokacijskim podacima mobilnih uređaja može da omogući preciznije planove zaštite. Na taj način naučnici mogu da razlikuju posledice infrastrukture koju su ljudi izgradili od uticaja izazvanog samim prisustvom ljudi.
Prilagođavanje ili znak stresa
Naučnici još ne znaju da li promene u ponašanju pomažu životinjama da se prilagode ili predstavljaju znak stresa. Rut Oliver i njene kolege sada istražuju da li promene predela i klime izazvane ljudskim aktivnostima utiču na verovatnoću da će životinje preživeti.
- Naša trenutna studija pokazuje da životinje menjaju način na koji koriste prostor i resurse, ali ne znamo da li im te promene pomažu da se prilagode ili su znak stresa - rekla je Oliver.
Foto: Depositphotos/OndrejProsicky
Istraživački tim zato pokušava da utvrdi da li su životinje koje menjaju ponašanje pod ljudskim pritiskom izložene većem ili manjem riziku od uginuća.
Neuobičajene okolnosti tokom pandemije omogućile su istraživačima da prouče ljudski uticaj na način koji ranije nije bio moguć. Prethodne politike zaštite prirode razvijane su bez pristupa ovako detaljnim informacijama o reakcijama životinja na neposredno prisustvo ljudi.
- Naši rezultati daju mi određeni optimizam da možemo da ostvarimo suživot sa divljim životinjama uz pomoć promišljenijih politika, koje će preciznije uzimati u obzir gde i kada životinjama treba da ostavimo prostor - zaključila je Oliver.
(NIN)