Scenario nije nimalo bezazlen, sajber-napadi prekidaju snabdevanje strujom i vodom, a zemlji preti i navodni raketni napad iz susedne Rusije.
U skloništu civilne zaštite uklesanom duboko u steni, iza vrata projektovanih da izdrže čak i nuklearni ili biološki napad, finski regruti u zaštitnim odelima i maskama mere nivo radijacije. Prostor koji inače služi kao sportska dvorana pretvoren je u veliko sklonište u kojem stotine ljudi noć provode na poljskim krevetima. Sve je deo velike vežbe u gradu Kuopiju kojom finske vlasti, službe i građani uvežbavaju šta bi trebalo da urade kada bi se zemlja zaista našla pod napadom.
Prema scenariju vežbe, ključna infrastruktura u Kuopiju pogođena je sajber-napadima, zbog čega su poremećeni snabdevanje električnom energijom i vodom. Istovremeno postoji opasnost od raketnih udara iz Rusije, s kojom Finska deli više od 1.300 kilometara dugu granicu, od Baltičkog mora sve do Arktičkog kruga.
Kako piše Juronjuz, vežba se održava u trenutku kada zapadni zvaničnici upozoravaju da Rusija širom Evrope sprovodi kampanju sabotaža i izazivanja poremećaja.
Foto: Tanjug/AP Photo/Emma Burrows
Među incidentima koji se povezuju s takvim aktivnostima spominju se požari, napadi na vodnu i energetsku infrastrukturu, kao i korišćenje dronova u vazdušnom prostoru država Evropske unije. Podzemna skloništa mogu pružiti zaštitu od projektila, ali odgovor na hibridne pretnje zahteva znatno širu pripremu stanovništva i institucija. Finska je nakon početka rata u Ukrajini napustila decenije vojne nesvrstanosti i 2023. postala članica NATO-a, dok joj se Švedska pridružila godinu dana posle. Ipak, pripreme za mogući sukob s Rusijom u Finskoj imaju mnogo dužu istoriju.
Pročitajte još
Penzionisani pukovnik finske vojske Asko Muhonen, koji je organizovao vežbu u Kuopiju, kaže da odbrana zemlje ne počiva samo na vojsci. Jednako važnim smatra način razmišljanja običnih građana i njihovu spremnost da preuzmu odgovornost za bezbednost zemlje. Takvom pristupu, smatra, pridonosi i obavezno služenje vojnog roka, koje Finska nije ukinula ni nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Foto: Tanjug/Matias Honkamaa/Lehtikuva via AP
- Nisu svi srećni što moraju da služe vojsku, ali naša je dužnost da služimo i štitimo ovu zemlju, kao što su to činili ljudi pre nas. Zato imamo svoju nezavisnost - rekao je 23-godišnji regrut Jiri Pietikainen, koji je tokom vežbe učio kako da upravlja skloništem.
Muhonen smatra da Finska mora pažljivo da prouči i iskustva Ukrajine. Najveće sklonište u Kuopiju može primiti oko 7.000 ljudi, ali rat je pokazao da stanovnici napadnutih gradova često imaju samo nekoliko minuta da pronađu zaklon. Zato, smatra, nije presudno da svako sklonište može da izdrži nuklearni udar. Važnije je da građanima bude dovoljno blizu i da može da im pruži barem osnovnu zaštitu.
O tome iz prve ruke govori 20-godišnji ukrajinski student Dmitrij Untila, koji danas studira u Kuopiju. Kada su 24. februara 2022. ruske rakete pogodile njegovu rodnu Odesu, nije imao pravo sklonište u koje bi mogao otići pa se sklonio u ulaznom prostoru svoje zgrade. Kaže da bi prethodna obuka za takve situacije u Ukrajini sigurno pomogla jer pre početka rata mnogi nisu verovali da bi se nešto takvo zaista moglo dogoditi. Sigurnosne pretnje nisu, međutim, ograničene samo na mogućnost otvorenog vojnog napada.
Foto: Tanjug/AP Photo/Emma Burrows
Juha Rasanen, direktor elektroenergetske tvrtke Savon Voima, kaže da najveću prirodnu opasnost za energetsku infrastrukturu na području Kuopija predstavljaju obilne snežne padavine, oluje i ekstremno vreme. Ipak, nakon početka invazije na Ukrajinu i odluke kompanije da prestane da kupuju rusko biogorivo, broj sajber-napada na njihovu mrežu znatno je porastao.
Inženjeri su prošle godine pronašli najmanje deset nalepnica postavljenih na posebno osetljivim delovima energetske infrastrukture. Slične oznake pronašle su i druge finske energetske kompanije, a njihovo poreklo nije bilo poznato.
- Kada bi na takvom mestu došlo do eksplozije, mogla bi biti uništena cela brana - upozorio je Rasanen. Iznad dalekovoda primećeni su i dronovi, no nije utvrđeno ko je njima upravljao.
Foto: Tanjug/Matias Honkamaa/Lehtikuva via AP
Finska bezbednosno-obaveštajna služba ipak je saopštila da je istražila veliki broj takvih opažanja te da nije pronašla ništa što bi izazvalo ozbiljnu zabrinutost. Navode kako su građani od početka rata u Ukrajini postali znatno oprezniji pa češće prijavljuju neobične pojave. Neke od uočenih nalepnica, na primer, povezane su s geodetskim radovima, dok su brojna opažanja dronova dobila svakodnevna i bezazlena objašnjenja. Ipak, finske vlasti žele da građani budu sposobni najmanje 72 sata da funkcionišu bez spoljne pomoći ako nestane električne energije ili voda postane neupotrebljiva za piće.
Finski odnos prema mogućoj pretnji iz Rusije teško je odvojiti od istorije dveju država. U ratovima sa Sovjetskim Savezom Finska je izgubila oko 11 posto svoje teritorije, dok je više od 400.000 ljudi, odnosno oko 12 posto tadašnjeg stanovništva, moralo da napusti svoje domove na područjima koja se danas nalaze u Rusiji. Ta sećanja su još uvek živa.
Foto: Tanjug/Matias Honkamaa/Lehtikuva via AP
U muzeju veterana u Kuopiju 95-godišnji Risto Menkonen za Juronjuz je pokazao komad papira na kojem je zapisao datume bombardovanja grada i imena poginulih. Kao dete s ocem je potrčao prema skloništu upravo u trenutku kada je pala bomba i ubila petoricu očevih prijatelja.
- Ne mogu to zaboraviti - rekao je.
Pirko Naukarinen, koja danas ima 102 godine, prisetila se kako je sa samo 16 godina radila u poljskoj kuhinji uz front i skrivala se u jarcima tokom sovjetskih vazdušnih napada.
Foto: Tanjug/AP Photo/Emma Burrows
Devedesetdvogodišnja Aili Toivanen svoj je dom tokom ratova morala napustiti čak dva puta. Kada je Vladimir Putin 2022. pokrenuo invaziju na Ukrajinu, priznala je da se ponovo pojavila stara bojazan, hoće li u dubokoj starosti svoj dom morati da napusti i treći put.
Upravo zato u velikoj vežbi u Kuopiju ne učestvuju samo vojnici i pripadnici službi. Kroz sklonište prolaze studenti, volonteri, ali i školska deca.
- Deca bi ovo trebalo da znaju jer će možda nešto morati da urade sama. Odrasli im ne mogu uvek pomoći - rekla je 11-godišnja Amanda Hil, čiji je razred jedan dan nastavu proveo u skloništu.
Za Fince pripremanje za najgori scenario ne znači nužno da očekuju rat, nego da žele znati šta napraviti ako do njega ikada dođe. Pietikainen kaže da zbog finske istorije takve vežbe ne smatra preterivanjem.
- Mi smo Finci, pa smo na neki način pomalo pesimistični prema životu. Ali istorija pokazuje šta se može dogoditi s Rusijom - rekao je.
A Muhonen je odnos prema pretnjama iz Moskve sažeo u jednu poruku:
- Ne verujte onome što govore, nego posmatrajte ono što rade.