Prema prvim izlaznim anketama televizija ARD (ARD) i ZDF (ZDF), AfD je na nedeljnim izborima osvojio oko 44 posto glasova, daleko ispred konzervativne Hrišćansko-demokratske unije (CDU), koja je dobila 18,5 posto.
AfD dosad nije sudelovao ni u jednoj vladajućoj koaliciji u 16 nemačkih saveznih pokrajina niti u saveznoj vladi jer sve ostale etablirane stranke odbijaju saradnju sa njim, držeći se politike poznate kao "vatrozid", prenosi agencija dpa.
Predvođen harizmatičnim vodećim kandidatom Ulrihom Zigmundom, AfD se nada da će u Saksoniji-Anhalt zaobići taj "vatrozid" osvajanjem apsolutne većine mandata u pokrajinskom parlamentu u Magdeburgu.
Time bi postao prva krajnje desna stranka koja bi samostalno vladala jednom nemačkom saveznom pokrajinom nakon Drugog svetskog rata. Izlazne ankete pokazuju da su tri levičarske stranke - Levica (Die Linke), Zeleni i Socijaldemokratska stranka Nemačke (SPD) - bez većih poteškoća prešle izborni prag od pet posto potreban za ulazak u parlament. Prve projekcije na osnovu delimično prebrojanih glasova očekuju se uskoro.
Populistički Savez Sare Vagenkneht (BSW) mogao bi da se nađe u ključnoj ulozi, budući da se prema izlaznim anketama kreće oko izbornog praga od pet posto.
Pročitajte još
Radikalne mere
Ovakva pobeda mogla bi ozbiljno da promeni nemačku politiku. AfD je stranka koju veliki deo nemačke javnosti doživljava kao krajnje desnu, a njeni članovi više su puta izazivali kontroverze odnosom prema nacističkoj prošlosti. Ogranak AfD-a u Saksoniji-Anhalt nemački Ured za zaštitu ustava klasifikovao je kao potvrđeno desničarsko-ekstremističku organizaciju.
Istovremeno, savezna kopredsednica stranke Alis Vajdel zagovara izlazak iz evrozone i Šengena te znatno strožu migracijsku politiku. Deo toga treba posmatrati i kao političku poruku biračima, a neke bi poteze bilo vrlo teško sprovesti, no činjenica da se o takvim idejama ozbiljno govori pokazuje koliko bi Nemačka mogla da se promeni.
Kako piše nemački portal The Local, AfD-ov stodnevni program za Saksoniju-Anhalt poziva na deportacije "od prvog minuta", proširenje pritvorskih centara za deportacije i stvaranje posebnih razreda za decu migranata. Program takođe poziva na uklanjanje duginih zastava iz škola, promicanje nemačkih nacionalnih simbola i stvaranje parlamentarnog odbora za istragu politika iz doba koronavirusa.
Ko je Ulrih Zigmund?
Ulrih Zigmund rođen je 25. oktobra 1990. u Havelbergu u Saksoniji-Anhalt. Po struci je trgovac u veleprodaji i spoljnoj trgovini, a potom je studirao poslovnu psihologiju i poslovnu administraciju, koje je završio sa zvanjem bačelora. Pre ulaska u visoku politiku radio je u veleprodaji i na poslovima prodaje u jednoj berlinskoj očnoj klinici, a od 2014. bavi se sopstvenim poslovanjem u oblasti marketinga.
U politiku je ušao još 2008. kao član CDU-a, ali je šest godina kasnije prešao u AfD, između ostalog zbog neslaganja sa politikom evrozone. U pokrajinski parlament Saksonije-Anhalt prvi put je ušao 2016., a mandat je ponovo osvojio 2021.
Od 2022. jedan je od čelnika AfD-ove parlamentarne grupe u pokrajinskom parlamentu. Zigmund kaže da mu je idol Oto fon Bizmark (Otto von Bismarck). Portret takozvanog "čeličnog kancelara" visi u njegovom kabinetu u Magdeburgu.
Kontroverzne izjave i sporni pozdrav
Na skupovima AfD-a koristi uzvik "Zig!" (Sieg!), na koji okupljeni odgovaraju "Mund!" (Mund!). Reč je o igri reči izvedenoj iz njegovog prezimena koja neizbežno podseća na "Zieg Heil", nacistički pozdrav.
Zigmund je branio takav način skandiranja i kritikovao nemačka ograničenja upotrebe nacističkih parola, poručujući da ne želi "jezičku policiju".
Još direktniji bio je kada su ga pitali o Holokaustu. Na pitanje jesu li zločini počinjeni tokom Holokausta najgori zločini u istoriji rekao je da je takvo tumačenje "preterano i potpuno odvojeno od stvarnosti", dok je u drugoj izjavi rekao da to ne može da proceni jer "ne može da obuhvati celo čovečanstvo".
Veze sa krajnjom desnicom
Zigmundova povezanost sa krajnjom desnicom nije ostala samo na kontroverznim izjavama. U novembru 2023. sudelovao je na sastanku u Potsdamu na kojem su se okupili političari AfD-a i predstavnici krajnje desnice, među njima Austrijanac Martin Selner (Martin Sellner), jedan od vodećih ljudi Identitetskog pokreta.
Razgovaralo se o takozvanoj "remigraciji", konceptu krajnje desnice koji počiva na ideji zamene domaćeg stanovništva migrantskim stanovništvom i zagovara povratak velikog broja migranata u zemlje porekla. Prema istraživanju Korektiva (Correctiv), Zigmund je u Potsdamu izneo i konkretne planove za Saksoniju-Anhalt. Govorio je da se izgled ulica mora promeniti "u vrlo kratkom roku", da treba "pritisnuti strane restorane" te da bi život u pokrajini za "tu klijentelu trebalo učiniti što neprivlačnijim".
Zigmund je opovrgao optužbe protiv sebe. Nije komentarisao koncept "remigracije", ali je jasno dao do znanja da ne namerava da "ilegalno deportuje ljude".
Zbog sudelovanja na tom sastanku, 2024. je smenjen sa mesta predsednika jednog odbora u pokrajinskom parlamentu, no evidentno je da ga ta smena nije politički zaustavila.
Ekstremistička prošlost saradnika
Prema izveštajima Spiegela, nekoliko ljudi koji danas sarađuju sa Zigmundom ima pozadinu u ekstremističkim organizacijama. Među njima su bivši članovi Nemačke omladine verne otadžbini (HDJ), neonacističke omladinske organizacije koja je u Nemačkoj zabranjena 2009. zbog ideoloških veza sa nacionalsocijalizmom. Ne čudi stoga što je prema istraživanju Instituta za nove socijalne odgovore (INSA) za Bild, 47 posto ispitanika Ulriha Zigmunda ocenilo pretnjom demokratiji, dok se 35 posto sa tim nije složilo.
Špigl ga nazvao "najopasnijim čovekom Nemačke"
NJegova popularnost na društvenim mrežama pokazuje da dobar deo birača u njemu ne vidi pretnju, nego političara koji govori ono što drugi ne žele da kažu.
Zigmund je veliki deo svoje popularnosti izgradio na TikToku, gde ima više od 700.000 pratilaca. NJegovi videi često su vrlo kratki i direktni, a bave se temama poput migracije, bezbednosti i svakodnevnih problema građana, pri čemu odgovornost za probleme u Nemačkoj uglavnom pripisuje etabliranim strankama i migrantskoj politici.
Kad ga je časopis Špigl (Der Spiegel) nedavno na naslovnoj strani nazvao "najopasnijim čovekom Nemačke", Zigmund je na svom TikTok kanalu objavio isečke sebe kako potpisuje i deli primerke časopisa.
Šta bi pobeda AfD-a značila za bezbednosne službe?
Ako AfD osvoji većinu, dogodilo bi se nešto nezabeleženo od osnivanja Savezne Republike Nemačke 1949. godine, jer bi krajnja desnica prvi put preuzela vlast u jednoj nemačkoj saveznoj pokrajini.
A takva pobeda ne bi bila važna samo zbog političkog presedana. Stručnjaci upozoravaju da bi AfD preuzimanjem pokrajinske vlasti dobio i kontrolu nad policijom i bezbednosnim službama u Saksoniji-Anhalt. To bi otvorilo pitanje razmene najosetljivijih podataka sa Berlinom i drugim pokrajinama, tim pre što bi stranka dobila politički nadzor nad službom koja je upravo AfD proglasila desničarsko-ekstremističkom.
Jerg Miler, bivši šef službe za zaštitu ustavnog poretka u Brandenburgu, za Tagesšpigl upozorava da bi to bio "najgori mogući scenario" za nemačke bezbednosne službe. Prema njegovim rečima, ministar bi imao pristup poverljivim dosijeima, uključujući podatke o doušnicima i informacijama koje bezbednosne službe prikupljaju o samom AfD-u.