U njenim stihovima pronalazio je onu istu boemsku setu, tugu i merak koji su obeležili njegov život i stvaralaštvo. Bila je to pesma koja je govorila jezikom njegove duše – jednostavno, iskreno i bolno, baš kao što su govorile i njegove najlepše numere. Kada bi se u kafani začuli njeni prvi taktovi, sve bi na trenutak utihnulo, a Toma bi je slušao i pevao onako kako je jedino on umeo – bez glume i zadrške, srcem i čitavim svojim bićem.

Svaki stih nosio je deo njegovog života

Najveći estradni boem nije pevao samo glasom. Svaki stih nosio je deo njegovog života, njegovih ljubavi, rastanaka, lutanja i neprolazne tuge. Zbog toga su ljudi u njegovim pesmama prepoznavali sebe, svoje neostvarene ljubavi i trenutke koje nikada nisu uspeli da zaborave. Toma nije bio samo pevač – bio je glas svih onih koji su voleli, patili i tražili utehu uz muziku i čašu u kafani.

Foto: reprint TV Novosti

 

Iako je prošlo tri i po decenije od njegovog odlaska, njegove pesme i danas žive istim intenzitetom. Pevaju ih nove generacije, čuju se na porodičnim okupljanjima i u kafanama, a gotovo da ne postoji čovek koji u njima nije pronašao makar deo svoje životne priče.

U Beogradu će uskoro biti organizovan koncert povodom 35 godina od Tomine smrti.

(Kurir)

BONUS VIDEO: