Andrej Nikolajevič Tupoljev, jedan od najvećih vazduhoplovnih konstruktora 20. veka, rođen je 10. novembra 1888. godine u selu Pustomazovo u Tverskoj oblasti u Rusiji, a preminuo je 23. decembra 1972. u Moskvi.
Bio je osnivač i dugogodišnji rukovodilac konstruktorskog biroa Tupoljev (OKB-156), iz kojeg su proizašli neki od najpoznatijih sovjetskih aviona – od prvih potpuno metalnih bombardera do nadžvučnog putničkog aviona Tu-144.
Avioni koje je projektovao učestvovali su u ratovima, obarali svetske rekorde i prevozili milione putnika.
Uprkos tome što je tokom Staljinovih čistki bio zatvoren, Tupoljev je ostao ključna figura u razvoju sovjetske vazduhoplovne industrije.
Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo
Počeci i obrazovanje
Još u mladosti Tupoljev je pokazivao izuzetnu sklonost ka tehnici i inovacijama. Studirao je na Moskovskom visokom tehničkom učilištu (danas MGTU „Bauman“) kod čuvenog Nikolaja Žukovskog, utemeljivača ruske aerodinamike. Pre Prvog svetskog rata učestvovao je u prvim ruskim aerodinamičkim eksperimentima, a tokom 1910-ih radio je na projektima jedrilica i ranih aviona.
Pročitajte još
Iako ne postoje pouzdani dokazi da je lično konstruisao „prvi ruski aerotunel“, poznato je da je radio na njegovom razvoju u okviru tima Žukovskog.
Diplomirao je 1918. godine i iste godine se pridružio novoosnovanom Centralnom aerohidrodinamičkom institutu (CAGI, odnosno TsAGI), gde je ubrzo formirao sopstveni konstruktorski odsek – jezgro budućeg biroa Tupoljev.
Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo
Uspon sovjetske avijacije
Tupoljev je bio pionir u uvođenju potpuno metalnih avionskih konstrukcija, što je u to vreme predstavljalo pravu revoluciju. NJegov TB-1 (ANT-4), prvi sovjetski bombarder sa potpuno metalnim trupom, poleteo je 1925. godine. Usledio je TB-3, veliki četvoromotorni bombarder iz 1930-ih, poznat i po eksperimentalnom sistemu „Zveno“, u kojem je nosio manje lovce.
Često se pojednostavljeno prikazuje kao „avion koji nosi tenkove“, ali takva verzija nije istorijski potvrđena.
Jedan od njegovih najpoznatijih projekata bio je ANT-25, avion za ekstremno duge letove, koji je 1937. godine izveo legendarni let iz Moskve do Severne Amerike preko Severnog pola – podvig koji je snažno doprineo međunarodnoj afirmaciji sovjetske avijacije.
Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo
Tokom Drugog svetskog rata, u uslovima zatvorskog konstruktorskog biroa, razvijen je bombarder Tu-2, jedan od najuspešnijih sovjetskih bombardera tog perioda, iako se u stručnim krugovima ponekad osporava ocena da je bio „najbolji“.
Zatvor i povratak
Tupoljev je 1937. godine uhapšen tokom Staljinovih čistki, pod optužbama za špijunažu i sabotažu. Osuđen je na deset godina zatvora, ali je već 1941. prebačen u takozvanu „šarašku“ – specijalni zatvorski projektantski biro, gde je nastao Tu-2.
Iste godine je oslobođen (a ne 1943, kako se često pogrešno navodi), dok je potpuno rehabilitovan 1955. godine.
Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo
Mlazno i nadzvučno doba
Posle rata Tupoljev predvodi razvoj niza revolucionarnih letelica: Tu-95 „Medved“, strateškog bombardera i najbržeg turbopropelerskog aviona na svetu; Tu-104, prvog sovjetskog mlaznog putničkog aviona koji je ušao u redovnu službu 1956. godine; kao i Tu-144, prvog supersoničnog putničkog aviona, koji je poleteo 1968. godine, nekoliko meseci pre britansko-francuskog Konkorda.
Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo
Putnički avioni kao što su Tu-134 i Tu-154 decenijama su činili okosnicu flote Aeroflota.
Nasleđe i priznanja
Procenjuje se da je tokom svoje karijere biro Tupoljev proizveo više od 18.000 aviona.
Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo
NJegov sin, Aleksej Tupoljev, nastavio je porodičnu tradiciju i bio glavni konstruktor Tu-144 i drugih projekata.
Foto: Profimedia
Andrej Tupoljev je tri puta odlikovan titulom Heroja socijalističkog rada, dobitnik je Lenjinove i Staljinove nagrade.
Preminuo je 1972. u 84. godini života i sahranjen je na Novodevičjem groblju u Moskvi.