Pogotovo kada je reč o Španiji, koja je zabranila Pentagonu korišćenje tamošnjih baza za američke napade na Iran, onda se nameće i pitanje zašto bi Sjedinjene Države uopšte bile članice saveza koji joj ne pomaže kada im je to potrebno.

U senci te izjave počinje prvo dvodnevno okupljanje ministara spoljnih poslova NATO-a od početka rata sa Iranom, kao i brojnih najava SAD-a kako žele da smanje svoj angažman u Evropi.

Koliko brzo i u kom obimu – to je zasad uglavnom ostalo nejasno, navodi Dojče vele.

Jasno je samo da je atmosfera među članicama Saveza već bila bolja. Generalni sekretar NATO-a Mark Rute, kao i obično, nastoji da celu stvar prikaže u pozitivnom svetlu.

Foto: Wiktor Dabkowski/ZUMA Press Wire/Shutterstock Editorial/Profimedia

 

To što SAD ubuduće želi da stavi na raspolaganje manje vojnika Savezu, prema njegovom mišljenju predstavlja i priliku: „da se odmaknemo od nezdrave, preterane zavisnosti od jednog saveznika i krenemo prema pravednijoj raspodeli odgovornosti za našu kolektivnu bezbednost”.

Odavno se više ne postavlja pitanje može li i želi li Evropa da da veći doprinos u ljudstvu, opremi i novcu za odbranu. Reč je o tome da Evropa mora postati brža. Jer američka vlada vrši pritisak i želi brzo da smanji svoje vojno prisustvo. U igri je povlačenje 5.000 američkih vojnika iz Nemačke. Istovremeno je najpre zaustavljeno slanje 4.000 američkih vojnika u Poljsku, da bi onda američki predsednik Donald Tramp ipak najavio slanje „5.000 dodatnih vojnika” u Poljsku. To je obrazložio dobrim odnosima sa poljskim desno orijentisanim predsednikom Karolom Navrockim, no nije naveo konkretan vremenski plan ili koje jedinice će tamo biti stacionirane.

I prema rečima nemačkog ministra odbrane Borisa Pistorijusa, još nema pouzdanih informacija kada i gde će se tačno smanjivati broj vojnika: „Jedino što zasad čujemo jeste da je sve to deo odluke da će u Evropi biti stacionirana jedna čitava američka brigada.”

Foto: Profimedia

 

Američka brigada sastoji se od oko 4.000 vojnika i nakon što je na početku rata u Ukrajini Pentagon u Evropi stacionirao i četvrtu brigadu, po ovim planovima će ih opet biti samo tri.

Iz vojne perspektive još je značajnija najava američke vlade kako neće stacionirati krstareće rakete tipa „Tomahavk” (Tomahawk) u Nemačkoj. Tim oružjem srednjeg dometa Evropljani su privremeno želeli da zatvore nedostatak u odbrani jer još nisu razvijeni sopstveni sistemi sličnih karakteristika. Tu odluku nemačka vlada doduše žali, ali je – verovatno i zbog zategnutih odnosa sa američkim predsednikom Donaldom Trampom – ne kritikuje otvoreno. „Usresređeni smo na dalje jačanje NATO-a”, naglašava umesto toga zamenik portparola vlade Štefen Mejer. Nemačka već sada preuzima više odgovornosti.

Slično razmišlja i ministar spoljnih poslova Johan Vadepul. Cilj je nova raspodela tereta koja odgovara ekonomskom i vojnom potencijalu Nemačke i Evrope. Evropa je već ubrzala – i to ne samo jedanput, nego čak tri stepena. Kao i Rute, Vadepul ne želi da ostavi nikakvu sumnju u transatlantski savez:

- Naša je poruka jasna: naš Savez je čvrst kao stena i mi stojimo zajedno. I rečju i delom.

Cilj ministarskog sastanka NATO-a u Helsingborgu, gradu na jugu Švedske, na Eresundu, kraj kojeg svakodnevno prolaze brodovi ruske „flote iz senke” – jeste da se pošalje poruka što većeg jedinstva i potisnu razlike koje su izbile na videlo kod napada na Iran. Pretnja iz Rusije i rat protiv Ukrajine ostaju ključne teme Saveza. Kako bi NATO ostao delotvoran, generalni sekretar Rute nakon povećanja finansijskih sredstava prošle godine sada želi Savezu da da i novi podsticaj.

„NATO 3.0” naziv je te nove faze, za koju bi ministri spoljnih poslova u južnoj Švedskoj trebalo da postave temelje – pre nego što se u julu šefovi država i vlada sastanu na samitu NATO-a u Ankari.

BONUS VIDEO