Svetiteljka Fevronija poticala je iz ugledne rimske porodice i bila je ćerka senatora Prosfora. Iako joj je bio namenjen život na dvoru i unapred ugovoren brak, odlučila je da izabere potpuno drugačiji put. Napustila je svetovni život i zamonašila se u manastiru u Asiriji, kojim je upravljala njena tetka Vriena.
Još kao veoma mlada monahinja stekla je ugled zahvaljujući svojoj mudrosti, blagosti i dubokoj pobožnosti. NJene pouke privlačile su mnoge vernike, a sestre u manastiru posebno su je cenile zbog skromnosti i posvećenosti veri.
NJena sudbina promenila se u vreme velikih progona hrišćana za vreme cara Dioklecijana. U taj kraj stigao je vojskovođa Selin, poznat po surovom obračunu sa svima koji su ispovedali hrišćansku veru. Uz njega je bio i njegov sinovac Lisimah, za koga predanje kaže da je u tajnosti pomagao hrišćanima kad god je imao priliku.
Kada je Selin saznao za mladu monahinju, naredio je da je izvedu pred njega i zahtevao da se odrekne Hrista. Fevronija je to odlučno odbila, zbog čega je bila izložena teškom mučenju. Ni pred najvećim patnjama nije promenila svoju odluku, pa je na kraju pogubljena zbog svoje vere.
Crkveno predanje navodi da je njenog mučitelja ubrzo stigla Božja kazna. Obuzeo ga je snažan nemir, nakon čega je, prema zapisima, izgubio život udarivši glavom o mermerni stub.
Posle njene smrti, Lisimah je naredio da telo Svete Fevronije bude sahranjeno sa svim počastima u manastiru u kojem je živela. Nedugo zatim i sam je primio hrišćanstvo, zajedno sa velikim brojem vojnika koji su bili svedoci njenog stradanja.
Tokom vekova među vernicima se sačuvalo predanje o brojnim čudima koja su se događala na njenom grobu. Verovalo se da se upravo na dan njenog praznika Sveta Fevronija javlja sestrama u manastiru, na mestu na kojem je nekada stajala tokom bogosluženja.
Sveta Fevronija postradala je početkom četvrtog veka, 310. godine. NJene mošti su nekoliko decenija kasnije, 363. godine, prenete u Carigrad, gde su nastavile da budu mesto molitve i utehe mnogim vernicima. Danas je Srpska pravoslavna crkva molitveno proslavlja kao primer nepokolebljive vere, istrajnosti i odanosti Hristu.
Vernici današnji dan treba da provedu u miru.