Čerčil je smatrao kako je najbolje za Saveznike da napadnu Evropu s juga, osvoje Italiju i onda krenu prema Balkanu kako bi smanjili sovjetski uticaj u tom regionu.
Nakon što je primio više izveštaja o tome kako se četnici ne bore protiv okupatora, već s njima ponekad i sarađuju, bilo je potrebno pronaći novog balkanskog saveznika.
Od 1943. partizani su priznati kao jedini legitimni borci za oslobođenje, stoga je trebalo organizovati sastanak s njihovim vođom.
Tito i Čerčil stižu u Napulj i sastaju se, na današnji dan pre tačno 82 godine, 12. avgusta 1944, u Vili Rivalta.
Sastanak je trajao nekoliko sati, a zvaničnici su raspravljali i narednog dana. Glavna tema bila je državno uređenje Jugoslavije nakon završetka rata.
Pročitajte još
Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo
Čerčil je hteo da mu Tito garantuje kako će u obnovljenoj zemlji osigurati slobodne izbore i da neće vojnom silom pretvoriti Jugoslaviju u komunistički režim. Tito ga je uveravao da se to neće dogoditi, kao i da je njegov primarni cilj da okonča rat u zemlji u kojoj vladaju glad i teror okupatora.
Nakon postignutog dogovora Čerčil se vraća kući, a kasnije te godine nalazi se i sa Staljinom s kojim dogovara kako će podeliti Balkan. Prema njihovom palnu, Jugoslavija će potpasti 50% pod britanski, a 50% pod sovjetski uticaj.
Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo
Britanski premijer smatrao je kako će Crvena armija zasigurno osloboditi veći deo zemlje, pa je pristao na kompromis.
Čerčilova politika na Balkanu zapravo je bila vrlo pametna. Dobro je pretpostavio da neće moći da utiče na sva događanja nakon rata i da će Crvena armija diktirati sudbinu barem dela Balkana.
Međutim, u jednoj je stvari pogrešio - Tito i partizani uglavnom su samostalno oslobodili zemlju i mogli su slobodnih ruku da kroje budućnost Jugoslavije.
Dogovor o podeli Jugoslavije na 50/50 postao je 0/0. Tito se inicijalno priklonio Staljinu i komunističkom svetu, samo da bi tri godine kasnije iz njega bio izbačen i počeo da prima pomoć od Zapada.